Danger Mouse se isprofilirao u “serijskog” suradnika iznimne glazbene širine. Izvan gotovo prirođenog glazbenog habitusa hip-hopa matičnog projekta Gnarls Barkley, između ostalog, potpisao je produkciju najboljeg albuma Gorillaza Damon Days, radio s dance-punk prvacima The Rapture, indie legendama Sparklehorse, ukrotio…
Bob Marley – Live Forever
Dan poslije dva koncerta u Madison Square Gardenu 19. i 20. rujna 1980. gdje su Wailersi bili tek predgrupa Commodoresima, Marley je krenuo na redovni jutarnji jogging u njujorški Central Park. Srušio se, što je bio znak da je zloćudna…
Emmylou Harris – Hard Bargain
Kada je 1973. country-rock inovator Gram Parsons umro od heroinskog overdosea, njegova najprivrženija sljedbenica Emmylou Harris napisala je (uz malu pomoć Billa Danoffa) bolno predivnu odu njihovom prijateljstvu – “Boulder To Birmingham” – i uvrstila ju na svoj izvrstan prvijenac…
The Strokes – Angles
Punih je pet i pol godina prošlo otkad su Strokes nestali s radara. Duga pauza je možda i bilo logično rješenje s obzirom da su se nakon jednog od najcjenjenijih i najutjecajnijih albuma na prijelomnici milenija – njihovog debija This…
Robbie Robertson
„We had dreams when the night was young / we were believers when the night was young.“ Tako se Robbie Robertson osvrnuo na vlastitu prošlost i na ideale prohujale mladosti u temi “When The Night Was Young“, jednoj od ponajboljih pjesama s novog albuma How To Become Clairvoyant. Bio je mlad, predvodio je jednu od najvažnijih skupina u povijesti rocka (The Band, ako je netko zaboravio), bio je dio svjetske rock aristokracije i sve se činilo lakše i uzbudljivije. Nepotrebno je naglašavati, uzbudljivije su zvučali i albumi The Banda od bilo čega što je snimio u samostalnoj karijeri, no Robertsona – koji se solo radovima oglašava samo onda kad doista ima što za reći – uvijek valja provjeriti.
Kurt Elling
Jedan od najznačajnijih jazz pjevača današnjice Kurt Elling je nastavio s objavljivanjem albuma koji izlaze iz okvira mainstream vokalnog stvaralaštva. Naime, osim što je i u ovim izvedbama zadržao prepoznatljivost, vlastiti zvuk i pristup, ponovno je odabrao intrigantan repertoar. Iznenađenje već u uvodnoj skladbi, “Matte Kudasai”. Potpisuju ju gitarist Robert Fripp, gitarist i pjevač Adrian Belew, bubnjar Bill Brufford i bas gitarist Tony Levin, postava legendarnog rock band King Crimson s početka osamdesetih.
LeKAP Quartet
Nakon dvije i pol godine djelovanja, međunarodni sastav sa sjedištem u Rijeci, LeKAP Quartet – pjevačica Lela Kaplowitz, klavijaturist Joe Kaplowitz, kontrabasist Damjan Grbac i bubnjar Tonči Grabušić – objavio je svoj prvi CD. Kvartet je za ovaj album snimio svoje viđenje evergreena: “Bli Blip”, “Jeh Yeh”, “Too Close For Comfort”, “All or Nothing At All”, “Love Me or Leave Me”, “Sassy’s Blues”, “Take Five” i “Lover Man”, ali i “Delirio” koju je Lela otpjevala na španjolskom, te obradu pjesme “Pamtim samo sretne dane” Kemala Montena i Arsena Dedića iz repertoara Gabi Novak, koju je otpjevala na hrvatskom.
Magdalena Kožená
Magdalena Kožená češka mezzosopranistica rođena u moravskoj prijestolnici Brnu, studirala je na Konzervatoriju u rodnom gradu da bi usavršavanje nastavila kod Eve Blahováe na Visokoj školi za izvedbene umjetnosti u Bratislavi. Višestruko nagrađivana, prvotno u domovini, međunarodna karijeru započinje pobjedom na 6. međunarodnom natjecanju Mozart u Salzburgu 1995. godine.
Lucinda Williams
U vremenski nekonzistentnom diskografskom javljanju jednog od najvrjednijih bisera country/blues scene i to ne samo kad su u pitanju ženske kantautorice, kao da se da iščitati da je Lucinda Williams čekala izvanjski podražaj da probudi muze u sebi. Nesretna ljubav, gnjev slomljenog srca, propuštene prilike, žal za bližnjom osobom. Kao da je svaki osobni gubitak bio gorivo za niz izuzetnih albuma.
Deseto djelo u 30 godina karijere kao da nije isprovocirano iznutra, Lucinda na pragu 60-ih godina je lirski nastrojena više promatrački negoli introspektivno. Nema slomljeno srce niti neku drugu očitu nevolju na putu, pa se Blessed doimlje opuštenim, solidnim albumom s par pjesama izuzetne inspiracije (krasan blues u „Buttercup“) i s atmosferom u pola tuceta balada od kojih se – kako je s ponajboljim uratcima (Car Wheels On a Gravel Road, Essence) bio slučaj – ježi koža.
Nije stvar u tome da se osjeća emocionalna distanca jer Williams ima taj grubi, poderani glas takve vokalne ekspresije da čovjek ne može ostati ravnodušan baš da joj se stihovi sastoje od opisivanja krečenja stana. Ona je sad samo manje ljuta, ogorčena i ne „grize“ poput ranjene lavice. Zato dobar dio albuma zvuči gotovo ugodno sjetno, kao blagi, ovaj put i prilično komercijalni country rock, pogodan za popodnevni „za svakog ponešto“ radijski program. No i kad radi zanatski posao – ovaj put uz gostovanja Elvisa Costella i Matthewa Sweeta – Lucinda Williams radi više nego dobar posao. Teško je uopće zamisliti kako bi to zvučao njen loš album.
Tihomir Ivka
Foo Fighters – Wasting Light
U posljednjem desetljeću Foo Fighters postajali su sve predvidljiviji, pretenciozniji i dosadniji bend, a rasprodavali su sve veće prostore, na kraju čak i ogromni Wembley. Nekad davno Grohl je izrekao zanimljivu rečenicu kako su članovi Nirvani bili vjerojatno pod utjecajem…
