“Legacy of Legend” je jedan u nizu albuma objavljenih povodom obilježavanja devedesetog rođendana legendarnog jazz pijanista i skladatelja Davea Brubecka. Rođen je 6. prosinca 1920., a danas, devedeset godina poslije, još uvijek je aktivan, putuje svijetom i nastupa. Istodobno s objavljivanjem tog CD-a pojavio se prigodni dokumentarni film Clinta Eastwooda “Dave Brubeck: In His Own Sweet Way”.
Cincinnati Pops Orchestra, dir. Erich Kunzel
Priznajem, odrasla sam uz filmsku verziju američkog mjuzikla “Moje pjesme, moji snovi” iz 1965. godine koju je režirao Robert Wise (film je osvojio 5 Oscara uključujući i onog za najbolji film i režiju, 2 Zlatna globusa uključujući onaj za najbolji film komediju/mjuzikl. Sve zajedno 5 Oscara i još 10 nagrada i 9 nominacija) koju zahvaljujući našoj nacionalnoj televiziji imamo prilike gledati jednom, a ponekad i više puta, ovisno od godine do godine, pa sigurnošću dugogodišnjeg ponavljača usuđujem se ustvrditi kako je ovaj album bitno uvjerljiviji.
Jazmine Sullivan – Love Me Back
Nakon brušenja talenta u crkvenim zborovima rodne Philadelphije, s 16 je već imala ugovor Jive Recordsa i snimljen album, no stvari su krenule krivo jer su ljudi u kompaniji odlučili da ga ostave u bunkeru. Nad pjevačku karijeru nadvio se tamni oblak, no procvjetala je ona autorska. Jazmine Sullivan potpisala je veliki hit “Say I” Christine Milian, slijedili su poslovi za R&B zvijezde u usponu Monicu i Jennifer Hudson. 2008. za svoj debi napisala je sve pjesme, dobro kotirala na ljestvicama i zaradila čak sedam Grammy nominacija.
S punim samopouzdanjem krenula je u konstrukciju drugog albuma Love Me Back koji je pravi vatromet inteligentnog, prirodnog R&B-a. U izvanredno pogođenoj ravnoteži između modernih studijskih trikova i retro zvuka, pjesme su bogato aranžirane, ali ne i kičaste, magnetično privlačne u svojoj izvanvremenosti. No ima još nešto bolje od nadahnute glazbe i svirača s očito finim razumijevanjem zadatka koji je pred njih postavljen. Glas Jazmine Sullivan strši snagom i karakterom iz R&B prosjeka. Ona nije zgodna lutkica čiji glas je provučen kroz Auto-tune procesor koji ga učini tehnički savršenim, ali izgubi emociju koju Jazmine ima.
Ona to radi iz petnih žila, glas joj je topao, mrvicu hrapav, prirodan i sve što izusti djeluje iskreno. U “10 seconds”, jednoj od najboljih soul pjesama poslije detroitskog soula šezdesetih i sedamdesetih, kad Jazmine čovjeku koji joj je slomio srce broji deset sekundi da nestane iz njena života, ne može se pomisliti ništa drugo nego da ova žena misli ozbiljno. I nudi srce na pladnju. Jaka stvar, jaka ploča.
Tihomir Ivka
INmusic festival 2011: Zašto smo uživali manje
Imamo pravo zaključiti kao se osjećamo pomalo zakinuti ove godine i počinjemo shvaćati zašto se Exit festival u posljednjih pet godina prometnuo u jedan od najvećih europskih festivala dok INmusic stagnira iako dijele gro velikih imena.
Janina Baechle: Was Liebe sei
Franz Liszt (1811-1886),
The Complete Songs
Volume 2
Volume 2 Lisztove Lied edicije naslovljen Was Liebe sei, (prema stihovima poznate glumice Charlotte von Hagn, s kojom je Liszt bio u vezi ranih 40-ih godina 19. stoljeća), donosi snimke njemačke mezzo-sopranistice Janine Baechle čijem se čudesnom timbru imamo prilike diviti u interpretacijama stihova J. W. Goethea (Mignons Lied Freudvoll Und Leidvoll, ES War Ein König In Thule Der DU Von Dem Himmel Bist, Über Allen Gipfeln Ist Ruh), Heinea Die Loreley , Bodenstedta (Einst Wollt’ Ich Einen Kranz, Gebet), Fallerslenena In Liebeslust, Ich Scheide,Lasst Mich Ruhen uz već spomenutu Was Liebe sei Charlotte von Hagn.
The Modern Jazz Quartet
Ovo je jedan od četrnaest ključnih albuma iz kataloga diskografske tvrtke Apple Records koju su 1968. pokrenuli članovi Beatlesa. Radi se o remasteriziranim snimkama te bonus izvedbama koje zbog vremenskog ograničenja nisu mogle biti uvrštene na originalna LP izdanja. Kako to da se Modern Jazz Quartet – pijanist John Lewis, vibrafonist Milt Jackson, kontrabasist Percy Heath i bubnjar Connie Kay – našao u ovom društvu kao jedini jazz sastav koji je snimao za Apple Records objavivši dva albuma: “Under the Jasmin Tree “ i “Space”?
Gang Of Four: Content
Svojevremeno je cijenjeni kritičar Rolling Stonea David Fricke ustvrdio kako su Gang Of Four “najbolji politički motivirani rock’n’roll bend na svijetu”. No nije njihov marksizam bio faktor koji ih je prometnuo u jedan od bendova kojeg kao motivaciju ističu mnoge današnje zvijezde, od Stipea iz R.E.M.-a, preko Fleae iz Peppersa i Cobaina iz Nirvane, do situacije kad su se pojavili Franz Ferdinand i cijeli val post-punk preporoda, kad je ime Gang Of Four iskakalo iz svake rock-paštete. Unikatna ritam sekcija, punk za ples, staccato stil sviranja gitare Andya Gilla bili su elementi svježeg izričaja u odnosu na troakordnu jednostavnost punka, koji su ostavili snažan dojam na kasnije generacije rockera iščašenijih ideja.
HGF, 15. finale demo festivala u Zaboku, 24. i 25. lipnja, 1. i 2. srpnja
Petnaesto uprizorenje najdugovječnijeg hrvatskog nacionalnog demo festivala bit će održano u dva vikenda, 24.i 25. 06. te 01.07. u Zaboku. U nedjelju 02.07. sve završava open air koncertom na kojem će nastupiti Zadruga povodom 20 godina rada, a gosti su Hladno pivo. Overrflow, Kinoklub, New Level te pobjednik 15. HGF-a.
Preminuo saksofonist E Street Banda, Clarence Clemons
Clarence Clemons, dugogodišnji saksofonist “E Street Banda”, prateće grupe Brucea Springsteena, umro je u 69. godini od posljedica moždanog udara. Mnogi su ga smatrali jednim od bitnijih kreatora zvuka grupe “E Street Band” i jednim od najlegendarnijih “glazbenika u sijeni” u povijesti rock’n’rolla. Odsvirao je nezaboravne sax solo dionice na Springsteenovim najvećim hitovima; “Born to Run”, “Thunder Road”, “Badlands” i “Tenth Avenue Freeze-Out”.
Sin baptističkog svećenika, Clemons je rođen u Norfolku, Virginia, 1942. godine. Nakon pohađanja Maryland State Collegea za glazbu i korištenja stipendije za igranje američkog nogometa, posvetio se u potpunosti glazbi svirajuči u New Jersey Shore klubu sve dok se nije priključio Springsteenu.
Ben Folds/Nick Hornby
Nick Hornby je više od dobrog pisca, on je neka vrsta glasnogovornika srednje generacije muškaraca kojima se život giba između ljubavi, glazbe i, hm, nogometa. Dakle, većine urbanih, malo više ili manje obrazovanih. Ben Folds je cijenjeni američki kantautor i multinstrumentalist sličnih godina i afiniteta kao Hornby. Ideja da se Hornby okuša u pisanju riječi koje će Folds uglazbiti je svakako intrigantna.
