Jean Michel Jarre, Arena Zagreb, 11. listopada

Jean Michel Jarre u Hrvatsku dolazi u sklopu svjetske turneje "World Tour 2011". U zagrebačkoj Areni nastupiti će 11. listopada, a očekuje nas nezaboravan audio vizualni doživljaj te savršeno spajanje nevjerojatnih scenskih efekata integrirajući najnoviju tehnologiju zvuka i  svjetla.

Jean Michel Jarre francuski je kompozitor, izvođač i priznati tekstopisac.  Jedan je od pionira elektronske glazbe i do sada je prodao više od 80 milijuna ploča, a prvi uspjeh ostvario je 1976.g. albumom "Oxygène" koji je prodan u 12 milijuna primjeraka.

Tijekom karijere Jean Michel Jarre je održavao velike koncertne spektakle, koristeći velike građevine poput piramida, Eiffelovog tornja ili čak cijele gradove kao pozornice.

Danas, Jean Michel Jarre  je sinonim za mistično. Svojim albumima "Oxygene", "Equinoxe" te "Magnetic Fields" postao je vizionar koji je utjecao na mnoge umjetnike od Air, Daft Punka, Mobya pa sve do The Chemical Brothersa i mnogih drugih. Njegovi koncerti također su dio Jarre mita. Oni koji su imali priliku  posvjedočiti njegovim nastupima koji su ujedno i  obilježili njegovu karijeru od Kine do Houstona, od Londona do Egipta, zauvijek će se sjećati ovih izvanrednih događaja.

Terraneo festival, Šibenik, 9.-13. kolovoza

Najnovija zvijezda na hrvatskom festivalskom nebu, Terraneo, održava se na lokacijama pored Šibenika u pet dana kolovoza od 9. do 13. kolovoza i nudi žanrovski iznimno široku lepezu bendova za glazbene sladokusce.

Najagilniji hrvatski koncertni promotor glazbe koju bi mogli svesti pod širok pojam indie glazbe Mate Škugor, nakon dugogodišnjeg festivalskog iskustva u Zagrebu (Žedno uho, No Jazz festival), nakon što je ostao bez financijske potpore zagrebačkih vlasti, okrenuo se rodnom Šibeniku i pripremio zaista ambiciozni festival s imenima koja ne pripadaju mainstreamu, ali to ne znači da nemaju komercijalni potencijal, a o tome da se njihova imena u smislu kvalitete izgovaraju sa strahopoštovanjem, da i ne govorimo.

Između ostalih nastupaju (klikni na video) La RouxThe NationalThe FallThe RaveonettesThe Thermals, Crystal CastlesMogwaiJanelle MonaeDan DeaconDestroyerLiarsHandsome FursOneida…, uz niz imena domaće i regionalne scene. Najnovije ime na popisu je The Baseball Project iza kojeg se kriju gitarist R.E.M. Peter Buck i bivši frontman grupe Dream Syndicate Steve Wynn.

 

Ovih je dana objavljen raspored izvođača po danima, a uskoro će stići i točna satnica. Treba naglasiti da se koncerti izvođača na Terra i Aero pozornicama niti u jednom trenutku neće preklapati, odnosno posjetitelji će biti u mogućnosti pogledati nastupe svih izvođača na navedene dvije pozornice.

Cage The Elephant

Kad se prije dvije i pol godine oglasila s eponimnim debijem, mlada petorka iz Kentuckya je u bržim stvarima zvučala kao hillbilly verzija Arctic Monkeysa, u sporijima kao parodija Becka. Reklo bi se napola paušalno –  “joke” rock s potencijalom.…

Paolo Conte

Iako se glazba Paola Contea najčešće veže za jazz tradiciju njezina multikulturalnost i potpuno odsustvo žanrovskih odrednica nameće sasvim drugačiju definiciju i pogled prema glazbenoj formuli koju glazbenik izvanredno uspješno koristi već dugi niz godina. Snažne boje talijanskih i francuskih glazbenih idioma, poneka mala doza latino senzibiliteta, pomalo barskog karaktera svirke, te hrapav i napukao glas i izrazita dopadljivost, te muzikalnost nameću se kao jasan primaran pečat u interpretaciji i mogu se smatrati frontom glazbenikovih kvaliteta.

Wire

Wire nisu bili najbolji, a kamoli najpopularniji bend iz generacije 1976.-1977., no njihov je kasniji utjecaj bio beskrajan. Bend za koji se voli reći da je proširio granice punka, odnosno post-punka do neslućenih razina sa svoja antologijska prva tri albuma, utjecao je bitno na neke od ključnih bendova osamdesetih i devedesetih godina kao što su R.E.M., Manic Street Preachers, Minutemen, odnosno Firehose, Guided By Vocies i Cure.

Nelly

 

Dovoljno daleko od glavnih hip-hop žarišta, Nelly je s grupom istomišljenika u St. Louisu – baš kao Outkast u Atlanti – razviti poseban glazbeni izričaj daleko od uniformirane crnačke glazbe sa Zapadne i Istočne obale. Njegov Country Grammar bio je prava bomba, pomalo rustikalan, funky, tečan i sočan, s nečim što bismo mogli nazvati geografskom determiniranošću, simpatično ponosnim provincijskim odmakom. I mnogima se to svidjelo, ovaj se album prodao u skoro deset milijuna primjeraka samo u SAD. 

Deset godina i pet albuma kasnije, nekadašnji žgoljo iz susjedstva pretvorio se u nabildanu zvijer obučenu u fancy robu što nije najveći problem. Njegov dobrodošli provincijski glazbeni identitet nestao je, a s njim i svaka glazbena osobnost; najveći krimen Nellya je jasna tendencija da zvuči moderno, da se što manje razlikuje od uglavnom bezvrijednog hip-hopa koji trenutno vlada top ljestvicama. Duha je nestalo sa skladanjem i produkcijom iz PC-a i posvemašnjem dodvoravanju mladoj publici. Nelly ih pokušava osvojiti s aktualnim “refren gostima” Chrisom Brownom, T.I.-em, nezaobilaznim Akonom, a Keri Hilson pomaže Nellyu da dotakne dno s mainstream disko poskočicom “Liv Tonight”.

Ako bi već morali birati pristojnu suradnju onda je to “Gone”, fina r&b laganica u kojoj Kelly Rowland i Nelly podsjećaju na bolja vremena kad su zajedno pjevali hit “Dilemma”. Neinventivan, pomodan i operiran od osobnosti, 5.0 je album koji ne izaziva na drugo slušanje. 

Tihomir Ivka   

Giacomo Puccini: La Boheme

Jedna od ključnih sastavnica za uspješno postavljanje svake Puccinnijeve opere jest podjela, a ona je ovdje uistinu poznata. Proslavljeni par Ana Netrebko i Roland Villazón (svjetsku slavu stekli su snimkom uživo opere La Traviata ovjekovječene na dvostrukom CD/DVD  izdanju Deutsche Grammophona) u ulogama Mimi i Rodolfa uz koje u postavi nastupa još nekoliko odličnih mladih pjevača.

The Decemberists

Na The Crane Wife iz 2006. su uspjeli pomiriti japansku priču o ranjenom ždralu, opsadu Lenjingrada u 2. svjetskom ratu i stihove o paravojnoj protestantskoj skupini u Sjevernoj Irskoj 70-ih godina, The Hazards Of Love plesao je pak na varljivoj žici prog-rocka, praskali su hard rock rifovi i poigravalo se s živcima publike naučene na jasno odvojene trominutne pjesme. Od ambicioznog, ali čistoj (i laganoj) melodiji odanog benda Decemberists su izrastali u čudovište, što nužno nema negativnu konotaciju, ali je novi album očekivan s podjednakim uzbuđenjem i strepnjom.

Bright Eyes

Conora Obersta, čovjeka kojeg s opravdanjem prozivaju Dylanom digitalne generacije, nije lako prokljuviti posljednjih godina u lirskom smislu. Točnije, od albuma Cassadaga, lakše tumačeći stihovi o ljudskim osjećajima i stvarnom svijetu, zamijenjeni su transcendentalnim i mističnim, neki kritičari su u njima iščitali i moguć utjecaj scijentologije na Obersta. I s te strane Bright Eyes ne uzbuđuju previše, no veseli da i dalje istražuju i pomiču granice, poslije par albuma (računajući i solo izlete Obersta) nešto ordinarnije americane.

My Chemical Romance

Kontroverzni i eklektični, My Chemical Romance zasluženo su našli svoje mjesto pod suncem, to jest široku bazu poklonika. Tamna šminka, uniforme, mračne teme, posljednji album The Black Parade zamišljen kao rock opera o “pacijentu” po kojeg dolazi smrt i koji se prisjeća slika iz života, novinski napisi da je neka “emo” klinka počinila samoubojstvo pod njihovim utjecajem, sve im je to donijelo reputaciju mističnog, gotovo opasnog benda iako su oni kasnije od “emo” etikete bježali kao vrag od tamjana.

O nama

Od 1996. godine časopis hifimedia profesionalno recenzira, testira i prikazuje audio i video proizvode s namjerom objektivnog informiranja i pomoći čitateljima u odluci o kupovini novih proizvoda. Dodatno, hifimedia kontinuirano objavljuje bogati glazbeni i filmski prilog sa širokim osvrtom na urbanu, jazz i klasičnu glazbu te najnovija filmska ostvarenja, članke iz područja filmske umjetnosti i recenzije DVD/Blu-ray izdanja.

Newsletter