Mark Whitacre je početkom 90-ih godina prošlog stoljeća postao najviše rangirani direktor u povijesti SAD-a koji je odigrao ulogu zviždača za FBI. Kao mladom direktoru u agro-gigantu Archer Daniels Midland (ADM) proradila mu je savjest nakon što je bio uključen u niz multinacionalnih namještanja cijena lizina, vrlo važne aminokiseline koja se učestalo rabi u prehrambenoj industriji.
No dok je svesrdno i hrabro prikupljao podatke za FBI, ozvučen godinama odlazio na sastanke s drugim kompanijama gdje su se dogovarale cijene, u isto je vrijeme bjesomučno zloupotrebljavao novac poduzeća, kasnije će se pokazati da je uzeo 9 milijuna dolara iz tvrtke. Da ironija bude veća zbog pronevjere novca je na sudu zaradio deset i pol godina zatvora, trostruko više negoli bilo tko iz grupe kolega direktora čije je prljave poslove odavao FBI.
Iako je riječ o ozbiljnom slučaju i tragičnoj sudbini jedne kompleksne osobe, impulzivni filmaš srednje generacije Steven Soderbergh (“Seks, laži i video trake”, “Erin Brokovich”, “Traffic”, “Oceanovih 11”, “Che”…) ga je na veliki ekran prenio kao crnu komediju. Ideja je na neki način logična i slaže se s naravi Marka Whitacrea kojem je kasnije utvrđen bipolarni poremećaj, kolokvijalno rečeno sindrom dvostruke ličnosti. Koliko god njegovi potezi bili opasni i pogubni za njega samog, njegova druga strana odaje čovjeka djetinjeg uma koji tone sve dublje i svima laže; sebi, ljudima u poduzeću i FBI agentima. U tom labirintu ljudskih odnosa pada u razne tragikomične situacije, a njegove misli prenesene kroz duhovitu naraciju daju ton crnoj komediji. Matt Damon preobražen u smotanog, debeljuškastog tipa s brkovima s lošim ukusom za odjeću otišao je korak dalje u karijeri dajući do znanja da njegove pretenzije da postane karakterni glumac nisu bez osnova.
“Kako Soderbergh privlačno odmiče zastor za zastorom prijevare, film se razvija u neočekivano ljudsku komediju, a da se usput niti jedan lik ne smije.” – Roger Ebert, Chicago Sun-Times
