U doba kad se pojavio, film “Opasni po društvo” izgledao je kao znak upozorenja da su nove generacije mladih sve brutalnije u skretanju s društveno prihvatljivog ponašanja.
S druge strane, pričinjavao se kao priručnik za mlade kriminalce kojima ne smeta životna formula “živi brzo, umri mlad i budi lijep leš”, iako su tvorci filma to najmanje željeli. Riječ je o ružnoj priči koja počinje i završava nasilno, bez happy enda. Caine je mladić predodređen za nevolje u surovom okruženju južnog Los Angelesa; otac je kao diler droge ubijen na cesti, majka umrla od predoziranja. On također ne vidi nikakvog smisla od obrazovanja, brzo se prepušta uobičajenim “poslovima” u kvartu, krađama i dilanju.
Prilikom jedne krađe s prijateljem O-Dogom gledateljima postaje jasno da u tako okrutnom svijetu riječ suviše može značiti smrt. Naime, nakon što mu u trgovini vlasnik Korejanac kaže kako mu je žao njegove majke jer ima sina nasilnika, O-Dog zapuca bez mnogo razmišljanja. Poslije ne samo da ga ne zapeče savjest, nego je ubojstvo predmet hvalisanja pred prijateljima. Ni na Cainevo prvo ubojstvo se ne čeka dugo, iako je počinjeno s razlogom.
Naime, poslije jedne zabave, on i njegov rođak Harold bivaju napadnuti bez vidljivog razloga i Harold biva smrtno pogođen. Uskoro Caine doznaje tko ih je napao i s prijateljima kreće u krvavi osvetnički pohod. Spirali nasilja u koju nisu uključeni samo članovi bande, već i rasistička policija, pa i sasvim nevini ljudi, kao da nema kraja.
Brutalno realističan, vulgaran i nasilan (riječ “fuck” izgovorena je preko 300 puta u 97 minuta), film je u vrijeme pojave izazvao mnogo reakcija, od razine subkulture do socioloških rasprava. I prilično se usjekao u urbanu crnačku kulturu. Likovi i događaji iz filma inspirirali su mnoge repere da u svoje stihove inkorporiraju likove i događaje iz filma.
“Divlji, nasilan i zapaljiv u svojoj pronicljivosti, film prethodne pokušaje prikaza života na opasnim ulicama velegrada pretvara u nevine šetnje kroz park.” – Leonard Klady, Variety