Godina je 1958. u Zapadnoj Njemačkoj, još neoporavljenoj od rata. Mladi Michael Berg (David Kross) odlazi u školu, ali mu u tramvaju pozli. Do svog stana ga odvede i pomogne mu zgodna sredovječna kondukterka Hanna (Kate Winslet). Poslije višemjesečnog oporavka Michael je posjećuje i uskoro počinje vezu s ženom koja mu se svidjela na prvi pogled bez obzira što on ima samo 15, a ona 36 godina.
Strasna veza ispunjena njenom čudnom strašću da joj mladić u krevetu čita svoju lektiru završava naglo kao što je i započela; Hanna jednostavno nestaje. Osam godina kasnije Michael je student prava i u okviru seminara jedan od profesora vodi manju grupu studenata na suđenje skupini žena, čuvarica naci logora optuženih za smrt tristotinjak Židovki spaljenih u jednoj crkvi nakon evakuacije Auschwitza. Michael se šokira kad među optuženim ženama ugleda svoju bivšu ljubavnicu Hannu. Pokušava shvatiti što se događa i zašto ona, koja jedina priznaje zločin, prihvaća svaljivanje krivice na svoja leđa. Ubrzo i shvaća Hanninu veliku tajnu; ona je nepismena i “šverca” se cijeli život s tim hendikepom, i lakše joj je priznati bilo što u životu osim svoju nepismenost.
“Žena kojoj sam čitao”, film baziran na romanu Bernharda Schlinka ispao je kontroverzan i šokantan po više osnova i zbog toga zaradio mnogo kritika. Prvo, za jedan mainstream film eksplicitne slike seksualnog odnosa 15-godišnjeg dječaka (scene sexa su snimane zadnje jer se čekalo da David Kross napuni 18 godina) i 36-godišnje žene su prilično delikatne čak i za početak 21. stoljeća. Drugo, ne manje “sklisko” pitanje je odnos prema holokaustu, koji je u ovom slučaju u najmanju ruku ambivalentan. Ne samo što je pomalo degutantno kad se ispostavi da je pohotna Hanna – po današnjim kriterijima pedofil – još i bivša čuvarica naci logora koju se cijeli film želi prikazati kao osobu kao i svaku drugu, već je i izvan političke korektnosti što se može zaključiti da je najveća sramota Hanninog života što je nepismena, a ne to što je sukrivac za stotine Židovski spaljenih u crkvi.
Kako god bilo, Stephen Daldry (Billy Elliott, Sati) potpisao je djelo za kojim se diglo dosta prašine, dramatski prilično pregnantan film, ali čini se da je otišao mrvicu predaleko u zbunjivanje publike kontroverznim temama i da zbog toga “Žena kojoj sam čitao” kod gledatelja prije svega može proizvesti nelagodu, s malo mjesta za razvoj empatije za bilo koji glavni lik u priči. Ipak, Kate Winslet je za ulogu Hanne dobila Oscara, iako se mnogi slažu da je – osim što je ova uloga fizički zahtjevnija i eksplicitnija – mnogo više istančanih glumačkih finesa pokazala u “Putu oslobođenja” (Revolutionary Road) i da je prije za tu ulogu trebala dobiti Akademijino priznanje. Također, Daldry je zaradio svoju treću nominaciju za najboljeg redatelja. Dojmljivu ulogu u teškim refleksijama na prošlost ostvario je Ralph Fiennes kao Michael Berg u starijim danima.
“Ima teških pitanja u filmu preko kojih se olako prelazi. Ali vatreni nastup Kate Winslet ide dalje od glume, ide do provokacije koja će vas noćima održati budnima.” – Peter Travers, Rolling Stone.
