1958, Paris, Olympia
EmArcy/Universal/Aquarius Records
{etRating 4}
Tvrtka Universal ponovno je reizdala uspješnu ediciju Jazz in Paris kroz koju predstavlja glasovite europske, ali i američke glazbenike koji su snimali u Parizu. Edicija je postala popularna zahvaljujući povijesnim, ali nikad dovoljno vrednovanim snimkama nekih od ponajboljih europskih jazzista Djanga Reinhardta, Tootsa Thielemansa i drugih, ali i glasovitih američkih glazbenika Louisa Armstronga, Dizzyja Gillespiea, Cheta Bakera, Don Byasa, Donalda Byrda i drugih. Da je Pariz, koji je bio utočištem raznih glazbenika iz cijeloga svijeta, posebice nekih slavnih američkih jazzista, za povijest jazza više od usputne stanice, svjedoči i album koji je slavni bubnjar Art Blakey snimio krajem 1958. na nastupu u pariškoj Olympiji.
Zahvaljujući poticajnom ugođaju održao je sjajan koncert koji je zabilježen i objavljen na albumu, a danas i na kompakt disku. Snimka i svirka su na razini najboljih albuma što ih je Blakey u to, najkreativnije razdoblje svoje karijere, snimao za tvrtku Blue Note. Uostalom, tom je prigodom nastupio s jednom od boljih postava svojih Jazz Mesengersa u kojoj su svirali trubač Lee Morgan, tenor saksofonist Benny Golson, klavirist Bobby Timmons i kontrabasist Jymie Merritt. Osim što je odgojio niz glazbenika koji igraju vodeću ulogu na današnjoj jazz sceni, Blakey je mlade glazbenike poticao i na skladanje što se vidi i na ovom albumu. U nadahnutim izvedbama, od kojih neke traju i više od deset minuta, sviraju Monkov standard “Justice”, te Timmonsovu skladbu “Moanin’” po kojoj je naziv dobio najpoznatiji Blakeyev album, kao i Golsonove “Just Be Myself”, “I Remember Clifford”, “Are You Real”, “Blues March” i “Whisper Not”. Posebice je dojmljiva izvedba poznate skladbe “Blues March”, jedna od najboljih u Blakeyevoj karijeri, a često ju je svirao.
Za ljubitelje Blakeyeve glazbe i hardbopa zanimljiv je podatak da je u istoj ediciji objavljen i album “Paris Jam Session” koji donosi snimku ostvarenu godinu dana poslije u pariškom Theatre des Champs-Elysees. Tada su uz Blakeya nastupili trubač Lee Morgan, tenor saksofonisti Wayne Shorter i Barney Wilen, klaviristi Bud Powell ili Walter Davis mlađi, te kontrabasist Jymie Merritt. U ništa manje uzbudljivim izvedbama sviraju Powellove skladbe “Dance Of The Infides” i “Bouncing With Bud”, Morganovu “The Midget” i Gillespievu “A Night In Tunisia”.
DH
