Erik Truffaz

Arkhangelsk
Capitol Music/Blue Note/Dallas Records {etRating 3}
Četrdesetšestogodišnji francuski trubač Erik Truffaz jedan je od najpoznatijih glazbenika današnje suvremene europske jazz i fusion scene. Klasično školovan glazbenik koji je svirao sa simfonijskim orkestrima, odlično se snalazi u izvedbama Mozarta i Verdija, ali i kao vođa vlastite skupine. Iako je njegov iskaz daleko od mainstreama, albume objavljuje za američku tvrtku Blue Note, vodeću na polju jazz izdavaštva, kao jedan od rijetkih europskih glazbenika koji je tako stao uz bok najvećim svjetskim zvijezdama jazza. Njegova je glazba podložna promjenama, istraživanju vlastitog jezika i novih zvukova koje se zasniva na improvizacijama i spajanju jazza s elemenatima suvremene klupske, plesne, drum ‘n’ bass, hip hop, rock i etno glazbe. Nadahnuće za svoj novi album pronašao je u ruskom gradu Arkhangelsku, smještenom 900 kilometara sjeverno od Moskve, nedaleko Bijeloga mora, u kojem je više puta nastupio sa svojim sastavom. Snimio ga je sa stanim članovima svojega „4teta“ s kojima je nekoliko mjeseci poslije nastupio na ovogodišnjem 24. Muzičkom biennalu Zagreb u Kinu Studentskoga centra: klavijaturistom Patrickom Mullerom, bas gitaristom Marcellom Giulianijem i bubnjarom Marcom Erbettom. No, za razliku od tog koncerta, koji je u potpunosti bio instrumentalan, neke izvedbe na albumu su pjevane, a u njima se kao gosti pridružuju pjevači Ed Harcourt, Nya i Christophe. Dok se njegova glazba na prethodnim albumima uglavnom referirala na fusion iz sedamdesetih s elementima suvremene klupske glazbe, na ovom albumu Truffaz taj pristup djelomično proširuje utjecajima progresivnog rocka i popa iz istog razdoblja. Svim je izvedbama zajednički melankoličan ugođaj u koji se primjereno uklapa Truffazov intorvetan, minimalistički pristup sviranju trube. Glazba na albumu je melodiozna, neagresivna i profinjena s diskretnim korištenjem elektronike u obogaćivanju i bojanju zvukova, te nenametljivim inkorporiranjem elemenata današnje klupske scene. Korektna izvedba, ali ponekad prebanalna, bez uzbuđenja i emocija kojima bi zaintrigirali na ponovljeno slušanje.
DH