Bill Frisell / Thomas Morgan
Epistrophy
(ECM / Dancing Bear)
Svoja prvi tri službena albuma: “In Line” iz 1983., “Rambler” iz 1984. i “Lookout for Hope” iz 1987., američki je gitarist Bill Frisell snimio za njemačku diskografsku kuću ECM. Iako je, nakon toga, gotovo tri desetljeća objavljivao za druge izdavače, najčešće za Nonesuch, a potom OKeh, uvijek je ostao blizak s ECM-om koji je nebrojeno puta do sad pokazao koliko ga cijeni. Naime, za tu je njemačku tvrtku snimao kao član sastava drugih glazbenika, među ostalima Jana Garbareka, Eberharda Webera, Paula Motiana, Paula Bleya, Marca Johnsona i Andrewa Cyrillea.
No, prije dvije godine ponovno se oglasio kao vođa sastava, zapravo u ravnopravnoj duo suradnji s Thomasom Morganom, od njega trideset godina mlađim američkim kontrabasistom, na suvremenoj jazz sceni poznatim po suradnjama sa Steveom Colemanom, Masabumijem Kikuchiem, Silvyeom Courvoisier, Markom Feldmanom, Johnom Abercrombiem, Kennyjem Wernerom, Markom Turnerom, Paulom Motianom i drugima. Godine 2015. Morgan je započeo suradnju s Billom Frisellom sudjelujući u snimanju njegovog albuma “When You Wish Upon a Star” (OKeh/Menart), nakon kojeg su nastavili svirati kao duo i objavili CD “Small Town”. Radi se o snimkama što su ih tijekom ožujka 2016. ostvarili na koncertima u legendarnom njujorškom klubu Village Vanguard, a godinu dana poslije objavili su ih za ECM. Tom prigodom svirali su zajedničke ili Frisellove skladbe, ali i obrade djela jazzista Paula Motiana i Leea Konitza, kao i nekih popularnih skladbi.
Oduševljeni izvedbama u ECM-u su odlučili objaviti ostatak snimljenih izvedbi s istih koncerata i nedugo, u godini u kopjoj se obilježava 50. obljetnica djelovanja te diskografske kuće, izbacili album “Epistrophy”. Koncepcija je ista, ali skladbe koje su odabrali za svoju komunikaciju su druge. Ovom prigodom odrekli su se autorskih i zaigrali se u, ponovno, stilski različitim, ali baš različitih djela: “Epistrophy” i “Pannonica” Theloniousa Monka, “Lush Life” Billyja Strayhorna, “All In Fun” Jeromea Kerna i Oscara Hammersteina III (sve četiri su jazz standardi), “Mumbo Jumbo” Paula Motiana, dugogodišnjeg Frisellovog “poslodavca”, traditionala “Red River Valley”, pop pjesme “In the Wee Small Hours of the Morning” Davida Manna i Boba Hilliarda, filmske “You Only Live Twice” Johna Barryja i Lesliea Bricussea te folk pjesme “Wildwood Flower” Josepha Philbricka Webstera i Maud Irving i “Save The Last Dance for Me” Doca Pomusa i Morta Shumana koje su spojili u jednu izvedbu.
U intimnom klupskom ugođaju ostvarili su izvedbe koje se doimaju kao da ih sviraju u svojoj sobi, za sebe i svojeg najboljeg prijatelja – nepretenciozno, ali usredotočeno, romantičarski, nježno, profinjeno, intuitivno, uživajući u svakoj iskri koja nenadano frcne iz njihovih glazbala. Kao što iskre frcaju iz žara u kaminu, nikad na isti način, uvijek nenadano i zadivljujuće.
