Without A Song
Blue Note/Dallas Records
{etRating 4}
Nedavna smrt Freddie Hubbarda pojačala je zanimanje za ostavštinom koja je zaostala za legendarnim trubačem. Njegov stil je od samih hard-bop početaka bio pomalo specifičan i, iako nije posjedovao dubinu i emocije koje su curile iz Milesove trube, a nedostajalo mu je i malo od eksplozivnosti i invencije Lee Morgana, posjedovao je univerzalnost i neobičnu sposobnost da harmonički kompleksnije melodije i kompliciranije solo dionice zvuče jednostavno i slušljivo. Prepoznatljiv zvuk trube prisutan na izdanju pripada u vrijeme u kojem se Freddie Hubbard nalazio na vrhuncu sviračke i kreativne snage, no jazz glazbi nije išlo posebno dobro. Bilo je to vrijeme u kojem je glazbenik kroz izdavačke kuće Atlantic i CTI pokušavao spasiti tiraže i ponovo privući publiku s toplijim i nježnijim aranžmanima i repertoarom prilagođenom najširem krugu konzumenata, no sa ograničenim uspjehom. Whitout A Song srećom ne pati od želje da vrhunske glazbenike predstavi drugačijima, no što oni doista i jesu i svakako predstavlja dokumentaristički uvid u period u kojem je truba glazbenika zvučala tipično i zrelo. Materijal za album sakupljen je iz snimki koje je Hubbard načinio na koncertima u Engleskoj (London i Bristol) i Njemačkoj krajem 1969. godine. Vrhunski glazbenici koji su pratili trubača su Roland Hanna na klaviru, Ron Carter na basu i Louis Hayes na bubnjevima. Njihov doprinos albumu je očekivano značajan u smislu pružanja zavidnog prostora vođi sastava, no u isto vrijeme glazbenici su ispratili svaku melodiju izvanrednim idejama i solo dionicama i definirali unison zvuk sastava kroz ukupan repertoar. Trenuci u kojima Roland Hana sa svojim klavirom ima dominantnu ulogu zvuk pršti nesvakidašnjom tehnikom i senzibilitetom, dok su nježniji trenuci rezervirani za topao i ugodan zvuk bas žica Ron Cartera. Sola Louis Haynesa stavljaju zadnju kapljicu boje na platno na kojem je Freddie Hubbard uspio oslikati autoportret svoje glazbe koji je sudeći po kvaliteti i zanimljivosti trebao davno ugledati svijetlo dana. U jednom od posljednjih intervjua za časopis Downbeat Hubbard priznaje da se cijelog života osjećao mladim i smatrao je da uvijek može svirati kao u svoje najbolje doba. Tog ljeta 2008. godine, samo nekoliko mjeseci prije smrti, truba više nije slušala velikog glazbenika.“Without a song“ je naprotiv dokument iz doba u kojem je glazbenik podjednako želio, znao i mogao pa predstavlja vrijedan dokument vremena i izvanrednog glazbenika u punom naletu.
Gordan Gaži
