Pilgrimage
WA Records/EmArcy/Aquariu
{etRating 4}
Znadete li koja je prošle godine bila jazz postava snova? Kad bi proveli anketu među kritičarima i ljubiteljima jazza velika je vjerojatnost da bi se u all stars kvintetu našli tenor saksofonist Michael Brecker, gitarist Pat Metheny, klaviristi Herbie Hancock ili Brad Mehldau, kontrabasist John Patitucci i bubnjar Jack DeJohnette, glazbenici koji su i prije sudjelovali na snimanjima Breckerovoih albuma. Tijekom kolovoza prošle godine oni su se okupili na snimanju koje je nedugo rezultiralo objavljivanjem “Pilgramagea”, jednog od najboljih djela u Breckerovoj karijeri. Na žalost, bilo je to njihovo posljednje okupljanje u istoj postavi. Naime, dobitnik trinaest Grammyja u kategorijama najboljih jazz izvođača i skladatelja, Michael Brecker je početkom ove godine nakon duge i teške bolesti preminuo u pedeset i sedmoj godini života. Iskoristio je trenutak u kojem mu se zdravstvena situacija kratkotrajno poboljšala, iako je bolest (mielodisplastični sindrom) već uzela maha, te je nakon svojeg posljednjeg koncerta s Herbiem Hancockom u Carnegie Hallu, snimio još jedan antologijski album koji je naišao na sjajan prijem kod publike i kritike, ali i na divljenje među glazbenicima. Primjerice, čuveni je bubnjar Peter Erskine prigodom nedavnog gostovanja u Hrvatskoj, kada je uz HGM jazz Orkestra Zagreb nastupio u Zagrebu, Krškom, Bjelovaru i Leibnitzu, izjavio da je to fantastičan album, a da DeJohnette na njemu svira fenomenalno, nevjerojatno. Svi članovi kvinteta sviraju motivirano, sjajno improvizirajući, a kao sastav ne odaju dojam da se radi tek o jednokratnom okupljanju, samo za snimanje albuma, već djeluju kao skupina glazbenika koji stalno sviraju zajedno, nadahnjuju i potiču jedan drugoga. Sjajan posao obavili su i producenti: Michael Brecker, Gil Goldstein, Steve Rodby i Pat Metheny. To je ujedno prvi Breckerov album na kojem izvodi isključivo vlastite skladbe. Izvedbe zrače uvjerljivošću, razigranošću, radošću muziciranja, snagom suvremenog jazza s elementima fusiona, funka, postbopa. U izvedbi skladbe “Tumbleweed” Brecker se vraća EWI-ju, elektronskom puhačem glazbalu koje godinama nije svirao, kako bi podsjetio na stare dane kada je svirajući to glazbalo vratolomno improvizirao ostvarujući zvuk električne gitare, violine i drugih glazbala.
DH
