Anne-Sophie Mutter
A. Dvořák: Koncert za violinu i orkestar u a-molu
(Deutsche Grammophon / Universal Music)
Dvořák i Brahms bili su suvremenici i prijatelji. Brahms je 1878. g. svome izdavaču preporučio kompozitora koji će skladati violinski koncert namijenjen nekom “vrsnom violinistu”. Dvořák se bacio na posao i u suradnji s virtuozom Josephom Joachimom napisao prvu verziju djela.
Joachim nije bio zadovoljan te je tražio brojne i opsežne preinake. Dvořák mu je udovoljio, no to nije bilo dovoljno da se Joachim ikada prihvati izvedbe. Pet godina kasnije, taj je koncert na svoj uspješan pohod svijetom krenuo iz Praga te je do danas ostao mjesto prijepora kako za ljubitelje tako i za znalce.
Je li Dvořák samo češki Brahms ili i nešto više i je li taj koncert samo puka parada tehničke izvrsnosti violine, ostaje na svakome da prosudi sam. Ako je suditi po tome kako Berlinska filharmonija to djelo izvodi, češki Brahms se nije daleko odmaknuo od svog velikog uzora. No, ako pogledamo malo unatrag, vidjet ćemo kako njemački orkestri Dvořáka i ne znaju drugačije izvesti.
Slavenski duh ovog kompozitora im je stran. I dok orkestar zvuči bramhsovski primjereno, na sreću je Anne-Sophie Mutter bliža Dvořáku kao češkom kompozitoru. Tu joj prije svega pomaže njena briljantna tehnika te suvereno vladanje instrumentom koji daje taj krasan ton. Uz to, ta šarmantna gospođa je gotovo na svim fotografijama nasmiješena i odaje osobu koja u sebi nosi životno veselje i pozitivnu energiju.
Upravo s takvom energijom Anne-Sophie i svira ovo djelo. Zato se ova izvedba neće naći na popisu brahmsovski pedantno odsviranih Dvořákovih djela. Anne-Sophie će se u svojoj promišljenoj izvedbi povremeno pograti te kako priliči virtuozu od formata, tu i tamo učiniti sebi i slušateljstvu zadovoljstvo svirajući u ležernijoj i duhovotijoj maniri.
Ako vam to navuče osmjeh na lice, vjerujem da se niste imalo udaljili od ideje ove interpretacije. Izvrsna Anne-Sophie koju svakako treba čuti i neizbježno hladni i kirurški precizni Berlinci zaslužuju ocjenu 4.
