Bad Meets Evil
Hell: The Sequel EP
(Interscope/Universal Music)
Suradnja Royce da 5’9″ i Eminema seže u rane Eminemove dane, i prije njegovog diskografskog debija iz 1999. kad su zajedno snimili pjesmu pod nazivom „Bad Meets Evil“ kako se tada i zvao njihov projekt. Nije potrajao dugo, bilo je tu poslovnih razilaženja, tipičnih rap svađa, prijetnji i javnih prepucavanja. Nakon što je na ulici nasmrt upucan Proof, stari zajednički prijatelj iz tog kruga detroitskih repera, Royce i Eminem su se počeli približavati, zakopali ratne sjekire i zajedno završili u studiju.
Rezultat je nešto kao vraćanje korijenima, vrlo malo sampleova, vrlo malo zašećerenih momenata i refrena, kao bitka između dva duga i brza jezika vrhunskih MC-ijeva. Za razliku od vrlo komercijalnog Recovery albuma Eminema iz prošle godine, ovo je materijal za mnogo pravovjernije poklonike hip-hopa. Osim što su im jezici dugi i brzi, prilično su i prljavi. Uobičajeni je to jezik ulice, može ga se doživjeti kao dobar smisao za humor, ali i odraz stvarnog života ispunjenog nasiljem, kriminalom, oružjem, odnosom prema ženama od kojeg se feministkinjama (i ne samo njima), diže kosa na glavi.
Intenzitet je tu, energija pršti, Royce se pokazuje kao stvarno „loš“, a Eminem kao „zao“. Zgodan par, nema što. Još da je glazbeno šareniji i prijemčiviji za ljubitelje moderne glazbe koji nisu zadrti poklonici žanra u kojem vrijede ipak neka druga pravila. Recimo, Hell: The Sequel je u rap terminima, kao što i stoji na omotu, s 11 pjesama i 46 minuta trajanja, samo EP.
