Ben Harper
By My Side
(Virgin / Dallas)
Otkad je sredinom devedesetih stupio na globalnu rock scenu, kalifornijski kantautor Ben Harper sažimao je tri mentaliteta: suvremeni (alt-rockerski, odnosno jam-bendovski) i onaj ‘klasičan’, formiran na kolektivnom opusu njegovih ključnih utjecaja.
Harperov ukus uvijek je bio besprijekoran, pa je popis njegovih heroja obuhvaćao gotovo sve vrijedno što se u rocku, soulu, bluesu i folku događalo u drugoj polovini šezdesetih i početkom sedamdesetih, pa i ranije, od Roberta Johnsona i dva Boba – Dylana i Marleya – preko Hendrixa, do Taja Mahala i Marvina Gayea.
Niz od deset studijskih ostvarenja, od prvijenca Welcome To The Cruel World (1994.) do zasad posljednjeg Give Till It’s Gone (iz svibnja 2011.) pokazuju ga kao sposobnog, iako nekonzistentnog autora i izvođača koji zadržava toplinu i sugestivnost čak i u agresivnijim, električnim (i elektrizirajućim) trenucima.
Na retrospektivnom projektu By My Side oni su izostavljeni. Naime, pokušavajući izbjeći opasnost koju nosi slaganje tipične kompilacije – stvaranje kolaža od pjesama otrgnutih iz originalnog konteksta – kantautor se odlučio na odabir po tematskom ključu. Ukratko, By My Side je, kako već sugerira naslov, skrojen po baladnom principu, razotkrivajući samo suzdržaniju, nježniju i sjetniju stranu Harperove srazmjerno kompleksne kreativne osobnosti.
Drugim riječima, album je dizajniran kao akustični raj kojim dominira trubadurska introspekcija. Album otvara dvadesetak godina stara “Forever”, izgrađena na Hareprovoj akustičnoj gitari i udaraljkama Rocka Deadricka, a zatvara jedina nova skladba – jednostavna ljubavna tužbalica “Crazy Amazing”. Između tih ‘korica’ smještena je zbirka očitih favorita: “Gold To Me” s Fight For Your Mind, izvrsna naslovna skladba s albuma Diamonds On The Inside, ili pak vanmorisonovski singl “In The Colors” skinut’ s opuštenog long playa Lifeline iz 2007.
Raritet “Not Fire Not Ice” još je jedan mamac za zaklete Harperove frikove, no čitava priča ima obilježje romantične ekskurzije kroz dosadašnji profesionalni put jednog od ‘najkultnijih’ američkih kantautora. S druge strane, ovako jednodimenzionalan, album ‘skriva’ agresivniji aspekt njegova stvaralaštva. I upravo je to njegova najveća vrlina. I svojevrsno prokletstvo.
