Billy Gibbons
Perfectamundo
(Concord, 2015.)
Billy Gibbons svoj je osobni djelić popularnoglazbene slave stekao, dakako, kao gitarist i pjevač legendarnog američkog rock benda ZZ Top. Podsjetimo se – ZZ Top prije tri su godine objavili album “La Futura” koji je od strane glazbene kritike dočekan, u pozitivnom značenju riječi, prilično blago.
Stoga je Billy Gibbons, čini se, kao zreli šezdesetšestogodišnjak, zaključio kako je možda došlo pravo vrijeme i za njegov prvi samostalni album. Kao originalni nacrt, “Perfectamundo” je, u najmanju ruku, interesantan u žanrovskom smislu.
Naime, Gibbons je zamislio set pjesama koje bi, s jedne strane, svoju zvučnu kvalitetu trebale crpiti iz bogatog teksaškog blues naslijeđa – riječ je o arhivu kojeg on nesumnjivo znalački poznaje – dok bi, s druge, njihove ritmičke temelje trebao predstavljati izbor iz široke palete afro-kubanskih ritmova.
Sama izvedba, naravno, baš i nije najbolje uspjela. A teško da tome u prilog ide i nevjerojatno kićena i slojevita produkcija ovog albuma. Zaista, u nekim se trenucima “Perfectamundo” doima kao prilično ridikulozno ostvarenje – to je slučaj, recimo, kada Gibbons negdje na sredini albuma u auto-tune refrenu pjeva o “pickin’ up chicks on Dowling Street”.
Međutim, ako je to neko opravdanje, čini se da Gibbons nekih ozbiljnih ambicija s ovim albumom nije imao niti u startu.
