Wavves
V
(Warner Bros. / Ghost Ramp, 2015.)
Nathan Williams koji stoji iza imena Wavves već je ranije ove godine objavio album u suradnji s još jednim pretendentom na tron suvremenog indie rocka, Dylanom Baldijem iz Cloud Nothings. “No Life for Me” bila je nesavršena, pomalo kontradiktorna cjelina koja je imala četiri-pet briljantnih kompozicija koje su cijelu ploču spasile da ne bude osrednja.
Već s plasiranjem singlova “Flamezsz” i “Heavy Metal Detox” smo imali razloga za optimizam (iako, tehnički, Nathan je prvo na net stavio pjesmu “Way Too Much” pa ga je Warner Bros. skinuo).
Williams je opet na terenu na kojem se najugodnije osjeća, relacija plaža-birtija, a kaže kako mu je stvaranje muzike, tj. snimanje iste nešto što dolazi prirodno i što mora raditi svaki dan inače se osjeća loše. Kao obavljanje nužde, rekao je u šali. Jer muzika koju radi zasigurno nije nešto što nastaje kao posljedica obavljanja nužde. Momak jednostavno ne može nešto ne raditi, kaže, inače mu um odluta u tamne predjele.
Recept je sličan kao što je bio na “King of the Beach”, pop punk aranžmani pjesama, zarazni refreni i gitarski hookovi, tekstovi natopljeni pathosom zbog djevojaka,žaljenjem zbog mamurluka i gubitka posla te ostalih općih mjesta karakterističnih mladim, ali nekako šarmantnim dangubama.
Williams je bijesan, frustriran i to se osjeti na “V”, od otvarajuće, već spomenute “Heavy Metal Detox” gdje se pita zašto ga toliko boli glava (pa nije toliko dugo živ), preko možda najviše poletne “All the Same” (gdje pak gubio posao) pa do “My Head Hurts” gdje ga (očito) boli glava, a bez određene „nje“ cijela je priča još gora.
Svakako žešći i direktniji od prethodnog albuma, “V” nije toliko dobar, mjestimice je jednostavno suviše repetitivan i pojednostavljen (što će reći da 1-2-3, ajmo, nije uvijek najbolja filozofija), ali ima sasvim dovoljno pjesama da bi ga se više puta preslušalo. Ili barem tih pet pjesama.
