Baby 81
Island/Aquarius
{etRating 3.5}
Trio u crnom iz sunčanog San Francisca sa tmastim melodijama kao da je izronio iz magle Glasgowa, u početku svog djelovanja uživao je takvu podršku da se znalo o njima pročitati da su novi spasitelji rock’n’rolla. Četiri albuma kasnije jasno je da je ocjena bila pretjerana, Black Rebel Motorcycle Club ostali su zasluženo hvaljeni mali bend i tako će ostati. No, tko ih ne bi volio, barem iz ove naše hrvatske perspektive. Još nam je živo u sjećanju anegdotičan događaj od prije neku godinu kad su BRMC na svjetskoj turneji zagrijavali publiku prije njihovog tadašnjeg kolege s Virgin etikete Lennya Kravitza. Koncert u Zagrebu neslavno je propao, zbog službeno lošeg stanja Lennyevih glasnica i neslužbeno zbog slabe prodaje papreno skupih karata. No, momci u crnom, željni svirke, prvo su sa akustičnjacima u maniru uličnih svirača izašli na Jelačić plac, da bi navečer održali besplatni koncert u Močvari pred publikom koja je metodom od uha do uha saznala za rijetki događaj. Poslije nekih 45 minuta počela je otkazivati tehnika na pozornici, no BRMC se nisu dali smesti, prebacili su se na akustične instrumente i nastavljali paliti prisutne fanove. Po okolnostima i kvaliteti, taj koncert možemo mirne duše upisati pod rubriku „legendarni“.
Prethodni album Howl bio je snažni zaokret prema roots rocku i folku, „Baby 81“ povratak je vlastitim korijenima. S prvim albumom prva asocijacija, zbog sličnosti glasa Petera Heyesa i „tmine“ zvuka bili su škotski Jesus And Mary Chain iz zrelije faze, sad bi mogli ponoviti to isto ali s puno manje sigurnosti. Asortiman pravaca je sada širi, otvoreniji prema radiofoničnosti, iako uvod ne potvrđuje taj dojam. „Took Out A Loan“, naime, jedna je od „zlokobnijih“ pjesama BRMC-a, s kulminacijom u posljednjoj minuti kroz seckanje gitare po uzoru na noisere Helmet. „Weapon Of Choice“ već miriše na hit, ima tu ponešto grunge začina s refrenom kakvog znaju složiti Foo Fighters. „Window“ je najljepša melodija na albumu, smirenijeg, sjetnog tona. Vođena klavirom i jednostavnom ritam sekcijom, kao da je izašla iz Lennon/McCartney radionice pred njeno zatvaranje.
Opet u formi, BRMC su sve što od njih zapravo očekujemo: crni, mistični, psihodelični, ponekad bučni, ponekad melankolični i nježni. Veliki mali bend.
TI
