Furr {etRating 4}
Sub Pop
Odavno je Sub Pop odbacio svoje grunge okove i ne prestaje iznenađivati žanrovski raznolikim kvalitetnim izdanjima. Prije bi za potpis s njima trebalo imati dugu kosu i kariranu košulju, danas je važno svirati dobru glazbu, pa makar vam album u prvoj minuti zvučao kao Elton John. Upravo je takav slučaj s bendom nezgrapna imena iz Portlanda; uvodna «Sleepytime In The Western World» počinje kao anakroni pop iz vremena dok Elton John još nije presadio kosu, nastavlja se kao kičasti glam rock, a u finalu se pretvara melodični rock Davida Bowiea s albuma The Man Who Sold The World, točnije pjesmu «Black Country Rock». Izvan vremena, ali urnebesno i neodoljivo. «Gold For Bread» ima manje vica, ali više energije, podsjeća na početak devedestih i uvrnuti rock Flaming Lipsa, prije negoli su se okrenuli eksperimentu. Naslovna «Furr» slabijeg je intenziteta, oslonjena na akustičnu gitaru i usnu harmoniku s opuštenim pjevanjem Erica Earleya smješta se negdje između Dylana i Beatlesa s Lennonom pred mikrofonom. S iznimnim osjećajem za finu melodiju i inteligentnim tretiranjem glazbene prošlosti, Blitzen Trapper bi, iako nisu debitanti (postoje od 2000., a na Sub Popu su od 2007.) zaslužuju postati nove perjanice retro rocka i mogući nukleus nekog novog revivala.
Jura Matić
