Caterina Barbieri
Ecstatic Computation
(Editions Mego, 2019.)
Caterina Barbieri talijanska je glazbenica koja trenutno živi i stvara u Berlinu, umjetničkoj Meki. Taj grad ima dugu tradiciju umjetnika koji su napustili rodni kraj kako bi tamo došli raditi i sudjelovati u nevjerojatno vibrantnoj umjetničkoj sceni.
Barbieri stječe pažnju albumom “Patterns of Consciousness” (2017.), a dvije godine nakon toga izdaje zasad najbolje izdanje. Neke od preokupacija joj je umjetna inteligencija te psiho-fizički utjecaj repeticije u glazbi na pojedinca. Glazba joj je futuristička, hipnotična, prepuna arpeggia, ponavljanja i neobičnih struktura.
“Escstatic Computation” nije ni po čemu drukčiji, radi se o logičnoj nadogradnji koja bi trebala oduševiti svakog fana Briana Ena i Klausa Schulzea, te bi svakako mogla zaintrigirati i fanove These New Puritansa.
Otvara s “Fantas”, mračnom i distopijskom desetominutnom trakom koja će vas hipnotizirati već na polovici pjesme, a zatim će nastaviti graditi svoje čudesne svjetove. Barbieri ne krije ni oduševljenje klasikom i neo-klasikom (nešto što je sasvim srodno maloprije spomenutim These New Puritans), a to pokazuje na maestralnoj “Arrows of Time” koju nosi zvuk čembala te uznemirujuće lijepi ženski vokali Annie Gårlid i Evelyn Saylor. “Pinnacles o You” krase predivni i žuboreći synthevi, dok završna, “Bow of Perception”, izbjegava katarzu i ostavlja vas da plutate svemirom.
Hladan i sofisticiran, prepun neočekivanih zaokreta i začudnih zvukova, “Ecstatic Computation” jedno je od najboljih elektronskih izdanja ove godine, ako ne i jedan od najboljih albuma godine.
