Low
Hey What
(Sub Pop, 2021)
Slowcore gigant iz Minnesote, Low, reputaciju je izgradio na sporim, meditativnim i atmosferičnim albumima koji se hrvaju s temama poput socijalne tjeskobe, izolacije, nade u beznađu i gubitka, teškog, nepopravljivog gubitka.
Njihov prvi album, I Could Live in Hope iz 1991., započeo je dug proces brušenja glazbene estetike koja je zaokružena tek 10 godina nakon toga, s hvaljenim Things We Lost in the Fire. Low, čiju kreativnu kičmu čine Mimi Parker i Alan Sparhawk, godinama je bio bend čije ime povlači asocijacije s mantričnim i melankoličnim pjesmama o neurozama suvremenog života.
Međutim, Parker i Sparhawk prije tri godine su okrenuli kormilo i potpuno promijenili svoj zvuk. Double Negative bio je sistemski šok; stilski i paradigmatski obrat zbog kojeg bi zube polomili puno mlađi i vitalniji bendovi od dua iz Minnesote. Lowov posljednji album nagovještava svoj identitet na samoj naljepnici; omot izgleda poput TV ekrana koji traži signal, a agresivno ime albuma – Hey What – priprema slušatelje na avanturu koja slijedi.
Hey What i Double Negative nalaze se na sličnom sjecištu žanrova i utjecaja, ali su izvedbeno bitno drugačiji. Oba albuma predstavljaju Parkerin i Sparhawkov okret prema industrijskim zvukovima elektronike, glitcha i eksperimentalnog rocka, ali dok je njihov album iz 2018. ezoteričan i mračan, Hey What se uzdiže iznad buke demonstrirajući Lowov senzibilitet prema melodiji i pop muzici.
Riječ je o ploči koja funkcionira kao hibrid kakofonije i harmonije i čijih 46 minuta proleti u nekoliko trenutaka. Hey What nije samo jedan od najboljih albuma 2021. već i najboljih u čitavoj karijeri benda.
