DM Stith
Heavy Ghost
(Asthmatic Kitty Records)
Svi bi htjeli biti Jeff Buckley. Sin legende iščašenog folka Tima razvijao je posebnu vrstu glazbenog duha rascijepljen između Led Zeppelina s jedne, i Ravela i Bartoka s druge strane, utjecaja pokupljenih prilikom glazbenog školovanja.
Njegovo remek-djelo Grace – prvo i zadnje u potpunosti završeno jer se 1997. nesretnim slučajem utopio – nije samo skup divnih melodija i izuzetne vokalne ekspresije, Buckley je postavio nove standarde u konstrukciji i teksturi pjesme, nešto što nije izravni ili mutirani potomak neke od majki svih rock pjesama Bo Diddleya, i u tome bi između ostalog trebalo tražiti razmjere njegove veličine kao autora.
DM Stith možda ne bi htio biti Buckley, ali i po krhkom, ponekad poput stakla oštrom glasu i činjenici da ni njegova glazba ne dolazi iz stotine puta prerađenih kajdanki rock i općenito popularne glazbe, baš se kroz djelo prigodnog naziva Heavy Ghost ovaj samozatajni američki glazbenik nameće kao svojevrsno radikalno Buckleyovo uskrsnuće. Njegov je izričaj još pomjereniji prema čudnom i nepoznatom, bliži komornoj glazbi s konvencionalnim rock instrumentima; na trenutke je atmosfera pomalo psihotična, napeta, kao kakav soundtrack za neki poganski ritual, harme i akordi su nepredvidljivi, teško je prognozirati gdje će i u kojem obliku “izroniti” melodija u slijedećoj minuti, ili čak sekundi.
Na trenutke neprohodan kao kozja staza, Heavy Ghost bi mogao pokolebati slušatelja iz logičnog razloga. Previše se razlikuje od uobičajenog da ne bi izazvao određeni strah od nepoznatog. Tek naslušani eskapadama Toma Waitsa, Thoma Yorkea, PJ Harvey u najotkačenijim izdanjima, Cavea koji pjeva iščašene melodije Kurta Veilla mogli bi ovo djelo prigrliti odmah i lako.
Strpljenje se isplati; ispod koprene nepoznatog otkriva se drugačija, svježa glazba, melodije povezive sa svakim vremenom, to jest nepovezive s bilo kojim vremenom. Heavy Ghost je u svojoj neobičnosti uzvišeno lijep komad glazbe.
