Earl Sweatshirt
Feet of Clay
(Warner Bros. Records, 2019.)
Ako je na hvaljenom prošlogodišnjem albumu “Some Rap Songs” Earl Sweatshirt izveo poetičku cezuru u odnosu na onaj tip izraza koji mu je još kao pubertetliji priskrbio opravdanu titulu čuda od (hip-hop) djeteta, što onda reći o novom paketu pjesama skupljenih na jednom mjestu pod imenom “Feet of Clay”?
Pa, osim što je riječ o još jednom uspjelom projektu, može se krenuti od toga da je autorska perspektiva inaugirirana na prethodnom izdanju — labava, neobvezujuća, iznimno asocijativna — radikalno razrađena u istom smjeru.
Sedam pjesama (sve skupa petnaestak minuta) smještene su u ambiciozni konceptualni okvir ispunjen biblijskim referencama o kraju vremena, iako samo pisanje ostaje krajnje apstraktno. Slična stvar je i s formalnim oblikovanjem koje je u ovom slučaju još eksplicitnije zamišljeno kao neka vrsta teoretiziranja o samom žanru. Ali zastoja nema, sve teče prilično glatko i — tako zvuči.
Ako vam je u hip-hopu srcu prirasla nelinearnost u kombinaciji s minimalnom potrebom za interpretacijom teksta, ovo je jedna od najboljih slušateljskih oklada u posljednje vrijeme.
