Walking Of A Dream
{etRating 3.5}
Virgin/Dallas
U uobičajenim relacijama, Empire Of The Sun nisu ogledni primjer australskog benda. Plesni pop, da ne kažemo euro-disco, pripada vrsti nježnih biljaka koja slabo uspijeva na vrućem pijesku zemlje «dolje ispod». AC/DC, Men At Work, Paul Kelly, INXS, Midnight Oil, Jet, Vines na ovaj ili onaj način grubi i nebrušeni nekako su bliži predodžbi australske glazbe. No kad se bolje razmisli i Bee Gees su stasali u Australiji, kao i Kylie Minogue desetljećima kasnije, ali nikad u prefiksu nije potencirano njihovo porijeklo. Možda bi i ovaj dvojac trebalo gledati, recimo to tako, eksteritorijalno. Njihov je glazbeni jezik prije svega univerzalan. Ideja da se udruže Luke Steele iz psihodelično-alternativnih Sleepy Jackson i Nick Littlemore s isključivo klupsko-plesnim backgroundom, može se činiti kao zbrajanje krušaka i jabuka, no čini se da su uspjeli uzgojiti novo voće, čudno, ali prilično slasno. Steele ima neobičan falset čovjeka koji je upravo preživio neku psiho-terapiju ili mu je upravo potrebna, dok je Littlemore iza njega zakeljio kristalno čiste, jednostavne i privlačne plesne melodije. «Standing On The Shore», naslovna «Walking On The Dream», «Half Mast» i «We Are The People» kvartet su beskrajno zabavnih, lako pamtljivih hitova. Prve dvije čisti su disco, i već prilično veliki klupski i radijski hitovi, ali zahvaljujući pomaknutoj vokalnoj ekspresiji Lukea Steelea na neki način prihvatljive i indie publici, «We Are The People» je pak kao izgubljeni singl Frankie Goes To Hollywood u Kruder&Dorfmeister remixu. I kad se pomisli da pred sobom imamo ozbiljnog pretendenta za plesni album godine pred sobom, shvatimo da ad hoc stvoreni duo nema dovoljno materijala da održi napetost kroz svih deset stvari. Do kraja Empire Of The Sun zvuče ili kao B-strana nekog singla Flaming Lips (The World) ili kao Prince u mamurno jutro (Swordfish Hotkiss Night).
Tihomir Ivka
