Gorillaz
Plastic Beach
(Parlophone / Dallas Records, 2010)
Putujući po svijetu, najviše po Africi, Damon Albarn je iza velikih razlika među životima ljudi zapadne civilizacije i trećeg svijeta primijetio i ogromnu razliku o odnosu prema stvarima. Na deponiju u Maliju ljudi uzimaju sve, od komada krpe do prazne konzerve, siromaštvo ih tjera na inovativnost i ne dopušta im da bace bilo što, za razliku od bogatog Zapada. No shvatio je još nešto što mu je pružilo čudni optimizam; otpad u prirodi ne mora biti poguban kao što se misli, vidio je u Africi zmije i druge životinje koje vole živjeti u toplini plastičnih vrećica i nevjerojatnu životinjsku šarolikost u blizini otpada. Otpad po njemu postaje dio prirode, to je neka vrsta nove ekologije. Na ovoj je neobičnoj ideji Albarn izgradio koncept Plastic Beach albuma, ne nužno ekološkog ili upozoravajućeg na tradicionalni način.
Prepuno metafora, ovo djelo tjera na proučavanje, vaganje opcija i dešifriranje značenja. U glazbenom smislu Gorillaz, koji su također koncepcijski dislocirani s likova iz crtića u jednu širu sliku svijeta, nisu ništa manje iskušenje. Svako novo slušanje otvara novu perspektivu i tjera na utvrđivanje gradiva. Ako ga se sluša ovlaš, Plastic Beach se može doživjeti kao šareni, nedorađeni, skicirani pop album s puno “jeftine” elektronike. No ako se naćule uši i uključi mozak, taj se dojam brzo promeće u zaključak da Albarn ponovno postavlja nove standarde, ovo jest pop, ali apsolutno izvan svih šablona, neusporediv s bilo čim na sceni trenutno. Između ostalog i zbog toga što se teško i nikako osim na Gorillaz albumu mogu sresti Mark E. Smith i Snoop Dogg, Mos Def i Lou Reed, Mick Jones i Bobby Womack… Možda i mogu, ali nitko osim Albarna sve te suradnje ne bi mogao posložiti u smisleni koncept kao što je to ovdje slučaj.
Prethodni Demon Days bio je mali trijumf moderne glazbe, izazovan i hitoidan u isto vrijeme. U smislu komercijalnosti i fokusa Plastic Beach malo kaska, ali što se tiče avangardnosti tu se ne treba mnogo razmišljati. Ne bi se usudili reći da je ovo izvanvremenska glazba – trebat će vremena da se to potvrdi – ali ispred vremena svakako jest.
