Grouper
Shade
(Kranky, 2021)
U ovom trenutku njezine karijere, nema sumnje da je Liz Harris dostigla legendarni status svoje žanrovske niše. Njezin najpoznatiji projekt, Grouper, iza sebe ima sada već 14 studijskih albuma – neki od njih, poput A i A: Alien Observer (2011.) i Dragging a Dead Deer Up a Hill (2008.) generalno se smatraju remek djelima žanra. Harris, renesansna djevojka koja komponira, svira i pjeva, izbrusila je svoj glazbeni izričaj na pola puta između psihodeličnog suvremenog indie folka i ambienta.
Njezin posljednji uradak, Shade, ne predstavlja radikalan odmak u odnosu na ostatak opusa, ali zato demonstrira Harrisinu nevjerojatnu kontrolu nad sadržajem i formom. Shade predstavlja “povratak gitari”, nakon što je Harris u posljednjih nekoliko godina zvuk gradila uglavnom na polaganim klavirskim dionicama. Shade, kao i svi najbolji Grouper albumi, momentalno ostavlja utisak. Album počinje s “Followed the Ocean”, bučnom pjesmom koju nose distorzije i koja pronalazi ravnotežu između disonance i melodije. Formula se rijetko mijenja – Harris na momente šapće, na momente pjeva, ovdje probire gitaru, tamo udara po žicama.
Međutim, Shade pronalazi identitet u sintezi elemenata zvuka koji Grouper čini Grouperom: buka, tišina, ambijent, atmosfera. Postoje i natruhe eksternih utjecaja – Unclean Mind zvuči kao moderna pjesma Elliotta Smitha, a Promise bi se bez problema uklopila u klasik Nicka Drakea, Pink Moon. Međutim, Harris i uz ta vrludanja uvijek ostaje samo svoja.
Shade vjerojatno neće konvertirati skeptike u Grouper fanove, ali predstavlja još jedan nevjerojatno konzistentan i unikatan album glazbenice koja je na vrhuncu svojih moći.
