Jeff Rosenstock
Post
(Polyvinyl, 2018.)
Poslije više od dva desetljeća upornog i napornog životarenja u skladu sa strogim punk/D.I.Y. etičkim principima Jeff Rosenstock (Long Island, New York) nedavno je interes prema svom radu ipak uspio probuditi i među nešto širom publikom – preciznije, prije manje od dvije godine, kada je objavio svoj treći samostalni album „Worry.“, nakrcan kratkim, elokventnim i politički prilično suvislim pop-punk/power-pop komadima koji su, u usporedbi sa njegovim starijim materijalom, otkrivali i određenu dozu formalnih ambicija.
Ali kako su socijalni i ekonomski procesi kojima se Rosenstock u širokim zahvatima bavio prije dvije godine u međuvremenu postali još akutniji, i stvari na njegovom novom albumu „Post-“, naravno, dodatno su zaoštrene – album otvara pjesma „USA“, sedam i pol’ minuta dugačka potraga za krivcima zbog kojih je „kuća izgorjela do jebenih temelja.“ I na ostatku albuma Rosenstock se bavi posljedicama najnovije američke političke katastrofe, uglavnom na razini kolektivne svakodnevice čiji se rituali sada odvijaju u atmosferi emocionalne nijemosti i kronične tjeskobe – ovisnost o cigaretama, zaključuje između ostalog Rosenstock, jest zapravo i ovisnost o jednom pouzdanom i „tihom izvoru društva“ („9/10“, najbolja pjesma na albumu).
Tako da natruhe optimizma valja u ovom slučaju potražiti na razini forme – ako je Rosenstockova vizija suvremene američke kulture dominantno turobna, barem je zapakirana u aranžmane koji su živi, energični, kompaktni i melodični.
