Frank Turner
Be More Kind
(Polydor Records, 2017.)
Frank Turner nikada nije bio suptilan muzičar – on to nije sada, nakon 11 godina solo karijere, niti je bio početkom 21. stoljeća, kada je predvodio londonski hardcore punk bend, Million Dead.
Međutim, Turner je svoju trivijalnost – uglavnom političke i osobno-emotivne naravi – na posljednjem albumu, znakovito nazvanom ‘Be More Kind’, doveo do nećega što bi, paradoksalno, mogli nazvati njenim logičnim krajem. ‘Be More Kind’ je, u nedostatku boljeg izraza, 13 folk-punk pjesama čiji je ekvivalent odlazak na politički prosvjed: riječ je o pitkim, konvencionalnim pjesmama čije su glavne prednosti melodičnost i iskrenost iza glasa svog protagonista – Franka Turnera. Međutim, unatoč tome što je politička sofisticiranost materije kojom se Turner bavi otprilike na razini srednjoškolskog bunta ili, u najboljem slučaju, artikulacije dječačkih pop-punk bendova iz sredine devedesetih (NOFX, Bad Religion, ali i njihovi kasniji klonovi poput Anti Flaga), ‘Be More Kind’ ne pati zbog toga.
Štoviše, postoji nešto osvježavajuće u ovako konvencionalno strukturiranom i napisanom protesnom pop punk albumu koji banalne, gotovo dječački naivne, vrijednosti poput univerzalne empatije, ljudskog dostojanstva i opiranja tiraniji i nepravdi nosi ponosno na svom rukavu u 2018. godini. Turner nikada nije bio posebno ambiciozan niti sofisticiran kantautor, ali to je donekle i njegova najveća vrlina – ‘Be More Kind’ više je nego kompetentan album unutar (doduše, plitkih) okvira vlastitih ambicija. Uostalom, u sivoj distopiji političke sadašnjosti, postoje i gore stvari od dječačko-naivne nade da ljudi budu brižniji jedni prema drugima.
