Joanna Newsom
Divers
(Drag City, 2015.)
Jedan je novinar pjevačicu, skladateljicu, harfisticu i povremenu glumicu Joannu Newsom opisao sintagmom “superzvijezda nezavisnog rocka” – no to je površna i djelomično precizna oznaka.
Njezin doticaj s rock glazbom ogleda se prije svega u izboru suradnika – koji čak seže do Stevea Albinija – no u mnogim elementima doista je teško pronaći bilo koju zajedničku točku sa suvremenom kantautorskom glazbom – vjerojatno će Kate Bush ili Tori Amos biti prva imena koja padaju napamet.
Newsom, njezina harfa i “uvrnuti” vokalni stil nisu po svačijem ukusu, no kreativna smjelost koja ju vodi na svim razinama skladanja, realizacije i prezentacije svoje glazbe osigurava joj posebno mjesto na sceni, bez obzira u koju je žanrovsku ladicu željeli ugurati.
Podrijetlom iz Kalifornije, karijeru je počela 2002. s dva EP-a iz kućne radinosti, a svaki od njezina četiri “prava” albuma, začudan su spoj alternativnog popa, starog i novog folka, afričkih utjecaja, apalačijske tradicije, bluegrassa i klasične glazbe – i svaki predstavlja putovanje kroz atipičan i poetičan svijet, koji se opire poznatim kantautorskim obrascima. Tu se negdje može smjestiti i novi projekt, Divers.
U osvrtu za londonski list Observer Tim Lewis piše i podsjeća kako album, u dobrom dijelu tematizira i ljubav – pronađenu pa izgubljenu – ali i ističe biografske elemente. Česte su reference na New York, u kojem je provela neko vrijeme, ili na povijesne lokacije, poput one u temi “Sutton Hoo” – što je naziv nekadašnjeg indijanskog sela na području današnjeg Greenwich Villagea. Na albumu (čija je zaključna pjesma “Time, As A Symptom”, rezultat suradnje Praškim Filharmonijskim orkestrom) glazba i dalje putuje od komornog folka i srednjovjekovnih motiva do raznih oblika suvremenosti — i natrag.
Naravno, za stjecanje potpunije glazbene slike potreban je ozbiljniji slušateljski angažman: glazba poput ove nije namijenjena jednokratnoj uporabi.
