At the BBC
{etRating 4}
Universal-Spectrum/Aquarius Records
Joe Jackson je prije svega eklektičan, ali i vrlo promišljen glazbenik koji se pojavio u pravo vrijeme. Krajem 70-tih godina svojom je neobičnom pojavom , ali i glazbom prepunom energije, jednostavnih melodija i provokativnim tekstovima fino pristajao u novovalni pokret. Njegova uloga u širenju novog zvuka bila je značajna i smatra se da je uz Elvisa Costella i Grahama Parkera najzaslužniji za prodor novog vala prema Americi. Kasnije su njegova glazbena razmišljanja krenula u smjeru jazza, ali i nešto mirnijeg pop izričaja, pa čak i klasične glazbe. Od samog početka karijere Jackson je u glazbu unosio i malu dozu nervoze, želje da svira brže i snažnije, no nitko mu nije mogao odreći odličnu tehniku i prepoznatljiv stil. Dvostruki album „At the BBC“ je slika glazbenika u potpuno izvornoj formi u samim začecima karijere. Malo je iznenađenje objavljivanje glazbe koja je odsvirana u periodu od 1979. do 1983. godine, bez nekog posebnog razloga. No album je prepun kvaliteta i njegov radijus se kreće od generacije koja je nekad uživala u punk/new wave glazbi i želi još poneku dozu originalnog adrenalina iz starih dana, preko ljubitelja kasnijeg Jacksona koje jednostavno mora oduševiti potpuno drugačiji zvuk i na kraju one grupacije slušatelja koji se tek upoznaju sa glazbenikom. Za ove posljednje „At the BBC“ je izvanredan uvod u prvu fazu stvaranja i može ga se preporučiti i kao mali kompilacijski album. Pjesme kao „Look Sharp“, „Tuxedo Junction“,“Steppin Out“ ili „Is She Really Going Out With Him“ savršeno ilustriraju jedno doba prepuno glazbe, ideja, zamaha, kreativnosti i svojim nadahnućem iz nakon 30 godina djeluju dopadljivo, svježe, pa čak i moderno. Izdanje se sastoji od 2 diska na kojem su snimke sa 4 različita nastupa. Album otvara najstariji nastup (John Peel Show) iz 1979. godine, a slijedi ga možda najbolji segment (Hammersmith Odeon) iz 1982. godine. Drugi CD otvara nastup iz 1980. godine sa „Hatfield Polytechnic, a za kraj je ostavljen „Regal Theatre“ iz 1983. Raznovrsnost ranijeg Jacksona uz ovo izdanje treba provjeriti i sa još dva albuma nastala početkom osamdesetih godina. To su izvanredni soundtrack „Mike’s Murder“ i polagani odmak od energije bijesne generacije te lagani zaokret prema drugim glazbenim tradicijama „Night and Day“. Vrijedno slušanja.
Gordan Gaži
