The Future is Unwriten, Original Soundtrack
Sony/Menart
{etRating 3}
Ako se 1977. doista odvijala punk revolucija, onda je njome – metaforički sročeno – doista zapovijedao Joe Strummer, „punk-rock warlord“, čovjek čiji je utjecaj na modernu rock scenu dodatno porastao nakon iznenadne smrti u prosincu 2002. To je brzo shvatio dovitljivi britanski redatelj Julian Temple (video suradnik Pistolsa, Bowieja, Stonesa…) koji je o frontmenu Clasha snimio dokumentarac The Future Is Unwritten, podložen primjereno eksplozivnom glazbom, ne nužno napisanom Strummerovom rukom. Ustvari, glazbom iz filma postupno se oslikava mozaik utjecaja na temelju kojega je „podignut“ cjelokupan Strummerov svjetonazor – i to ne samo glazbeni. The Clash su zastupljeni demo verzijama i miksevima, poput „White Riot“ ili „I’m So Bored With The USA“. Ubačen je i rijedak singl njegovog najranijeg bitnog benda The 101ers („Keys To Your Heart“), skladba „Johnny Apleseed“, snimljena s Mescalerosima i „Trash City“ koju je Joe izveo u pratnji kratkotrajnog pratećeg sastava Latino Rockabilly War. No oni koji traže korijene Strummerovog autorskog nadahnuća ovdje će naići na neizbježne MC5, Eddieja Cochranea („Nervous Breakdown“), ali i Boba Dylana („Corrina, Corrina“), izgubljenog genija Tima Hardina (sjajna „Black Sheep Boy“) te Ninu Simone u remakeu Bee Gees standarda „To Love Somebody“ – sve to povezano Strumerovim najavama u stilu radijskog rock DJ-a. Album će se ponajprije svidjeti zagriženim „strummerofilima“, a nešto manje Clash početnicima kojima se i dalje preporučuje da krenu od „London Calling“.
DL
