Klinika Denisa Kataneca
Nikta Zorja
(Samoizdat; 2016.)
Ne znam postoji li izvođač koji se više suočavao s cinizmom i neshvaćanjem, ne onim verterovskim, Weltschmerzom natopljenim neshvaćanjem, već idiotskim i krajnje ignorantnim neshvaćanjem, od Denisa Kataneca. Možda Vlasta Popić koja se fenomenalnim albumom “Kvadrat” riješila moronskih etiketa Repetitor cover benda.
Ruku na srce, i ja sam bio među cinicima kad je u pitanju Denis Katanec. Njegovi su mi tekstovi bili suviše patetični, njegov glas nekako meketav, a njegova pojava iritantna. Nakon jednog nastupa sve se promijenilo.
Ima tome dvije i pol godine, Denis se relativno nedavno prije toga vratio iz Kanade, nastupao je sa svojim pratećim bendom Okanagan LTD i predstavljao je album “Sve moje Laurie”.
Njegov mi je nastup, naročito pjesma “Florian”, rasturio prsni koš. Otada se ubrajam u poklonike njegove muzike i sve stvari koje su me kod njegovog stvaralaštva najviše smetale tada su mi postala najubojitija oružja u njegovom arsenalu. Brutalna ogoljenost, krajnja nepatvorenost, nevjerojatna ranjivost u glasu i sva ta predivno sjebana patetika.
U međuvremenu izdaje sjajan “Pejotl” na kojem mu se na klarinetu i violončelu pridružuju Brane Norac i Tena Rak. Novi projekt, Klinika Denisa Kataneca, kulminacija je višegodišnjeg truda, patnje i ludila. Album “Nikta Zorja” apsolutni je vrhunac Denisovog stvaralaštva i zasigurno jedan od najboljih albuma ove godine u regiji. Album otvara pjesmom “U snijegu”, međuigra Katanecovog vokala i predivne, melankolične linije na klarinetu vode glavnu riječ dok se pjesma polako rastapa i transformira u bujicu nepodnošljive melankolije.
Naslovna pjesma, “Nikta Zorja”, obara, izbija zrak iz pluća a krase je tjeskobni zvuci violončela, bek vokali Ivane Picek, prelasci iz glasnog i shizoidnog u tiho i sjetno. “Jana Ljubovta” predstavlja apsolutni vrhunac albuma. Srcedrapajući tekst, opet predivno uklopljeno violončelo i fino vokalno harmoniziranje osigurat će to da ćete pjesmu nanovo i nanovo slušati. Suluda, psihotična “Sjemenke” mlađi je i luđi brat pjesme “Listopad” (s albuma “Sve moje Laurie”) i pokazuje svu raskoš Katanecovog (usudio bih se reći) pjesničkog talenta, dok je “Snjegopsić” nevjerojatno topla, magična priča o djevojčici i njezinom psiću koja će čak i ciniku izmamiti osmijeh na lice.
Album “Nikta Zorja” Katanecov je kreativni vrhunac. To je bolno, ludo, na momente psihotično, na momente katatonično iskustvo koje vas svako malo sruši u nokdaun. Vi ustajete. Udarci nastavljaju pljuštati. I tako ad infinitum.
