OH (Ohio) {etRating 3}
Njihovo bi se područje moglo nazvati alt. country, ali kod novih albuma nema neizvjesnosti kao kod Wilca ili čak Ryana Adamsa za koje nikad ne znate kud će zalutati. Hirovitost je pojam koji nedostaje u Lambchop rječniku pa se i prije stavljanja u CD player zna kako otprilike zvuči novi album. S obzirom na to, ako niste zagriženi poklonici ovakve vrste glazbe koju bi se u slučaju Lambchopa dalo opisati kao lounge americana, OH (Ohio) može pružiti prilično monotono iskustvo. No na tragu kvalitete ponajboljeg djela u karijeri Nixon, Kurt Wagner, lider benda, pjevač prepoznatljivog baritona i narativnog stila pjevanja, sa svojom mnogoljudnom pratnjom plete finu mrežu romantične i tugaljive atmosfere. Wagner je jak na riječima, igra se njihovim značenjima («…green doesn’t matter when you are blue…» – što bi zapravo moglo značiti da novac nije važan kad si tužan), nikad ne podiže glas i ponekad, posebno u pjesmama sa ženskim pozadinskim vokalima («Ohio», «Slipped Dissolved And Loosed») podsjeti na Leonarda Cohena. OH (Ohio) je kao i svi njegovi prethodnici satkan od fine mješavine countrya, soula i jazza u unikatni amalgam koji ima samo jednu slabu točku – nedostatak ambicije da se pokušaju otvoriti vrata neke nove kreativnosti. Ovisno kako se gleda, ta činjenica u konačnom vrednovanju (i uživanju u albumu) može imati bitnu ulogu, ili biti apsolutno nevažna.
Tihomir Ivka
