Lolita
Lipstick Pop/Bombs Away EP
(self-released)
Ako smo već u potpunosti ponosno rekapitulirali kako je protekla godina jedna od najplodonosnijih po domaću scenu, a naročito za dio koji objedinjuje one bendove koji nose predznak “gitarskih”, svejedno možemo nastaviti izdvajati zanimljiva imena iz te niše koja možda i nisu dobila određenu količinu zaslužene pažnje, koji god razlozi za to bili.
Jedan od tih kolektiva je i Lolita, mladi koprivnički powerpop kolektiv koji imaju već određenu dozu iskustva, ali su u potpunosti svjetla skrenuli na sebe prošlogodišnjim “Lipstick Pop” debi-albumom.
Ono po čemu su zaslužili da ih se dvaput podeblja u knjižici zbilja osvježavajućih i kvalitetnih izdanja kojima su nas obasipali prošle godine je možda donekle drugačije strukturiranje njihovog zvuka od standardnog okvira u kojem se kreću naši bendovi indie-rock provencijencije, koje više stremi ka određenom powerpop zvuku proizašlom iz otočke scene Ujedinjenog kraljevstva osamdesetih, nego ovom modernom zvuku koji više stremi ka pop-rock vodama.
“Lipstick Pop” plijeni izrazito melodičnim dionicama, naročito u vokalnom djelu kojem paše lagana nazalnost vokala Ivana Grobenskog; dok se u gitarskom segmentu da naslutiti utjecaj bendova poput Wedding Present, Half Man Half Biscuit ili McCarthy, pogotovo ako govorimo o konstrukciji pjesama koje ne mijenjaju tempo koji je iznimno dinamičan od početka do kraja, već se samo ritam sekcija gradi stepenicu više pri refrenu.
Ono što bi se dalo istaknuti kao blagu kritiku je možda i preveliko otegnuće nekih stvari koje onda upadnu u svojevrsnu repeticiju, koja sama po sebi slušatelja nekada natjera da nakon izvjesnog vremena izgubi koncentraciju; čak i u slučaju dok se takvi trenuci daju primijetiti na relativno kratkoj uvodnoj “Hiding” ili “Cross’ The Water”, koja je s druge strane okrunjena jako dobro ukomponiranim dvoglasjem, što i nije toliko lako za kvalitetno odrađivanje.
Ove godine su očito imali viška numera, pa su nas počastili i s EP-om “Bombs Away” od tri stvari, da se s čim imamo zabaviti dok oni rade na novom materijalu. Stvari s EP-a donekle zaostaju za zbilja ugodnim stvarima s albuma, čak više produkcijski no glazbeno, ali i to je dovoljno dobro da nam pruži ugodno iščekivanje novog materijala, najavljenog već kroz koji mjesec.
Svakako, Lolita predstavlja pomalo unikatan proizvod u žanrovskom smislu, što ne bi značilo mnogo samo po sebi da to ujedno i ne odrađuju jako uvjerljivo, dokazujući kako powerpop nikada nije izašao iz mode, dapače.
