Melanie Fiona
The Bridge
(Motown / Island / Universal Music)
Debitantica iz Toronta, porijeklom iz Britanske Gvajane, prošle je godine zagrijavala publiku prije Kanye Westa na njegovoj europskoj ideji. Ništa neobično tu ne bi bilo da je u to vrijeme imala ijedan singl na tržištu – očito je talent bio prepoznat, samo se čekalo da se materijalizira u vidu albuma.
I čekalo se prilično dugo dok se u proljeće ove godine nije počeo vrtjeti singl “Give It To Me Right”, čvrsto utemeljen u sampleu magične pjesme Zombiesa s kraja šezdesetih “Time Of The Season”.
Snažan glas na tragu Alicie Keys, inteligentno podebljani ritam starog predloška obećavao je masivan hit, no to se ipak nije desilo. To što se jedva ušuljao među Hot 100 Billboarda i nije čudno s obzirom na jaku retro “aromu” pjesme, zanimljivije je što je u engleskoj tek pokucao na vrata Top 40 singlova. Čini se da je plima retro-soula započeta s Amy Winehouse prešla svoj zenit, a publika nespremna za treći val poslije poslije Joss Stone, Duffy i sličnih zvijezda za jedno ljeto.
Ipak, album se očekivao s nestrpljenjem i prvi dojam nakon preslušavanja je, recimo to tako, šaren. Gotovo svaku pjesmu radio je neki drugi producent pa “Bang Bang” zvuči kao stare Sugababes odsvirane uživo s klasičnim instrumentima, “Please Don’t Go” kao Ronnetes s produkcijom bez odmaka od šezdesetih, “Ay-Yo” poput zaboravljene Lauryn Hill, «Walk On By» sliči delikatnom soulu The Staple Singersa, a “Sad Songs” u instrumentalnom dijelu na komercijalniju fazu UB40. Ima tu i dva pop bisera naslonjenih na aktualniji r&b, plesna “Monday Morning” te “Priceless” u stilu spomenute Alicie Keys.
Prirodno i životno, mrvicu prešareno, ali talent kanadske pjevačice je neupitan. Vrijeme Melanie Fione tek dolazi.
