MewithoutYou
[Untitled]
(Run for Cover Records, 2018.)
Rock sastav iz Philadelphije, u zadnje vrijeme epicentra američke gitarske muzičke scene, mewithoutYou oduvijek je funkcionirao kao svojevrsni kameleon scene, a dan danas postoje kao jedan od najoriginalnijih i kreativnijih bendova američke alternativne rock scene.
Njihov prvi album, u dobroj mjeri koncencionalni [A -> B] Life je, u pozitivnom i negativnom smislu, plod svog vremena. Snimljen 2002., Life je pokazivao tek tragove onoga što će postati glavne odlike izričaja mewithoutYou – kombinaciju oštrih i blagih, recitiranih vokalnih dionica Aarona Weissa, nemilosrdne valove buke u gitarskim riffovima i kriptične tekstove.
Međutim, tek su njihova sljedeća dva albuma, smatrana klasicima u žanru, Catch for Us the Foxes (2004.) i Brother, Sister (2006.) zacementirali status mewithoutYou kao jedne od perjanica američkog eksperimentalnog rock svijeta. Weissovi tekstovi bili su prepuni aluzija na filozofiju, apokrifne vedske manuskripte, mitologiju, a borili su se sa temama poput mentalne bolesti, propadanja, gubitka ljubavi i besmisla života. Njihova do dan danas najcjenjenija albuma, spomenuti Catch for Us the Foxes i Brother, Sister počinju sa “why burn, poor and lonely?”, a završavaju sa bolno iskrenim “I do not exist”. Međutim, njihovo “kameleonstvo” je tu tek počinjalo – u sljedećih deset godina izbacili su tri albuma u kojima meandriraju između gotovo nedestiliranog indie-folka u akustičnom It’s All Crazy! It’s All False! It’s All a Dream! It’s Alright, nešto konvencionalnijeg alt-rocka u konceptualnom Ten Stories, pa sve do hibrida post-punka i njihovog ranijeg post-hardcore zvuka u Pale Horses. I, ukoliko je bilo pošteno reći da je njihov dosadašnji opus savršeno destiliran unutar sat vremena spomenutih Pale Horses, ne bi bilo nepošteno reći da su sa svojim najnovijim, neimenovanim albumom, dosegli logički konac svoje karijere.
[Untitled] je, po samoj svojoj naravi, notorno težak album za reprezentiranje u pisanom obliku, govorili li o klasičnim zahvatima muzičke kritike (kompozicije, ton, tekstovi) ili o nešto subjektivnijem dojmu. [Untitled] je, bez previše okolišanja, album koji teži ne samo katarzi nego sublimnom – onom neopisivnom osjećaju ekstaze i pročišćenja koji se opire svakom opisu i čija sama narav ne dopušta njegovo prenošenje u bilo kakav diskurs, bio on kritički ili osobni. MewithoutYou je bend koji je oduvijek istovremeno radio muziku za glavu kao i za srce i nigdje to nije vidljivije nego na 12 pjesama sa njihovog najnovijeg albuma.
Od neumoljivog zvučnog napada uvodne 9:27A.M, 7/29, preko sporog sludge marširanja predivne Julia (or: ‘Holy to the LORD’ on the Bells of Horses), pa sve do klaustrofobične i daleko najdisonantnije pjesme u njihovoj karijeri, Michael, Row Your Boat Ashore, nastale na temelju devetnaestostoljetnih crnačkih gospela o odbjeglim robovima sa područja Konfederacije u Američkom građanskom ratu. Ukoliko jedna riječ može najbliže opisati zvučnu paletu albuma onda bi to upravo bila disonanca. Iako mewithoutYou i dalje koriste relativno konvencionalne rock instrumente, i unatoč tome što pjesme i dalje imaju dozu melodije, [Untitled] je u svojoj srži zagonetan, disonantan i ezoteričan, u mjeri u kojoj jedan rock album to može biti.
Ono što je jednako impresivno je nevjerojatna lakoća kojom mewithoutYou izbacuju relevantne i kreativno pulsirajuće albume, čak i nakon gotovo 20 godina karijere. Neki bendovi potroše svoj izražajni elan nakon nekoliko albuma, a mewithoutYou i nakon dva desetljeća imaju jednako toga za reći kao i 2002. Aaron Weiss na zadnjem stihu umirujuće, ambijentalne, Break on Through (To the Other Side) [Pt 2] pjeva “someday I’ll find me”. Možda i hoće, ali teško mi je oteti se dojmu da se tisuće obožavatelja, koji u njegovim tekstovima i pjesmama pronalaze utočište od tuge, usamljenosti i izgubljenosti, nada kako taj dan neće doći tako brzo.
