Mogwai
Every Country's Sun
(Rock Action, 2017.)
Mogwai su se prije dvadeset godina svijetu predstavili s fenomenalnim, tada revolucionarnim “Mogwai Young Team” i samim time širom (kažem širom jer su bendovi poput Slint i Talk Talk uvelike kumovali nastanku ovog podžanra) otvorili vrata cijelom valu bendova, cijelom jednom (pod)žanru koji je nazvan iznimno nezahvalnim terminom: post-rock.
“Mogwai Young Team” veleban je, moćan i monumentalan album prepun fluidnih, epskih, atmosferičnih te (uglavnom) instrumentalnih kompozicija.
Dvadeset godina kasnije i dalje izbacuju ploču za sjajnom pločom, a na pretposljednjem, “Hardcore Will Never Die, But You Will” (osim sjajnog naslova) su dokazali kako autotune itekako ima mjesta van suvremenog RnB-a i hip-hopa. “Every Country’s Sun” je producirao njihov stari suradnik Dave Friedmann, koji je bio ko-pilot i na sjajnim “Come On Die Young” (1999.) iz “Rock Action” (iz 2001. po kojem su nazvali izdavačku kuću), tako da je i ovaj album masivan i snažan.
Njihova je glazba idealna za gradsku gužvu, za kišu i zastoj u prometu, istovremeno može biti idealna pozadinska glazba, ali ako joj se prepustite nosit će vas na sve strane, odvest će vas u ništavilo i opet vratiti u postojanje.
Slušanje Mogwaija je kao prvi udisaj zraka nakon kome. Od snažnog bubnja i titrajućeg syntha na “Brain Treats” (koja na momente podsjeća na njihovu “Auto Rock”) preko lijene, sjetne i pomalo distopijske “ak47” do bučne, razuzdane “Old Poisons”, album ne razočarava.
Svaki put pomislite “aha, ovo sam već kod njih čuo” oni nađu način da odvrludaju u drugom pravcu. Slušati glasno. Ili tiho. U oba će vas slučaja oduševiti. Mogwai su nakon više od dvadeset godina postojanja i dalje sposobni stvoriti nešto što je u stanju oduševiti. A to je velika stvar.
