Moskau
Gospel Machine
(Self-released, 2016.)
Kad su Moskau najavili “Gospel Machine“, album obrada američkih gospel i spiritualnih pjesama, internetski su portali pisali o naglom zaokretu benda po pitanju glazbenog izričaja. Iskreno ne vidim zašto je to doživljeno kao zaokret kad se njihov izričaj na glazbenom i pogotovo tekstualnom planu već neko vrijeme bazira na bluzu ili barem interpretaciji bluza.
Tu je opsjednutost bogom i smrću, tu je neizbježna melankolija, a na “Gospel Machine“ Moskau taj sentiment i te tematske preokupacije jednostavno verbaliziraju na drugi način.
Sam naziv albuma je zanimljiv; s jedne strane riječ “gospel“ uvijek sa sobom vuče duhovne i emotivne konotacije, dok je “machine“, očito, druga krajnost ali isto i jedno glazbeno nasljeđe (industrial, očito) kojem kolektiv Moskau duguje mnogo toga. Dok su na neki način idejni vođe benda prije bili Ivan Gundić i Ivan Grobenski (nadalje u tekstu Gundić i Grobenski), sad je u prvom planu teatralni Ivan Laić (nadalje u tekstu Laić, Lajo, Django ili El Fuego). Gundiću se, koliko sam čuo, ne da više bubnjati i on bi sad najradije proizvodio zvukove.
Rotacija Ivana prošla je uspješno iako je Moskau, a pogotovo ovaj album, svakako bolje slušati uživo (nedavna promocija albuma u Attacku! bila je zaista fenomenalna). Dakle, kao što rekoh, “Gospel Machine“ je album sastavljen od obrada tradicionalnih pjesama plus originalne kompozicije „Gospel Machine“ (sastavljene od propovijedi Leonarda Ravenhilla i Reverend C.L. Franklina), te obrada “Jesus Gonna Be Here“ Toma Waitsa, City of Refuge Nicka Cavea i “Spiritual“ Josha Hadena“, a riječima Grobenskog cijela je priča koncipirana kao propovijed u deset pjesama.
Album je mjestimice brutalno ogoljen gdje uz surovi Laićev vokal čujemo samo pljesak i jednostavne perkusije, a mjestimice nakrcan mnoštvom instrumenata kao na, recimo, “John the Revelator“ (koja je iznimno vuče na maloprije spomenutog Toma Waitsa) gdje im se pridružuje Tena Rak (ex-Vlasta Popić) na harmonici. Najbolji dijelovi albuma su uz “John the Revelator“ predivna “Go to Sleep Little Baby“ gdje uz fenomenalan vokal Buge iz Montažstroja imamo priliku čuti Gundića kako proizvodi zvukove, zatim “Jesus Gonna Be Here“ s pamtljivim klavijaturama i njima karakterističnim kotrljajućim basom i dirljiva, topla “City of Refuge“.
Suma summarum: “Gospel Machine“ je, kao i svaki njihov glazbeni proizvod, kao i sam bend zapravo, grub proizvod. Daleko od savršenog (a na to ni ne ciljaju), album je više proizvod strasti, ideje i kreativnog nemira trojice Ivana nego nekakve sulude ambicije da se gospel, spiritual i blues osuvremene. Moskau je odabrao pjesme koje su stare circa stoljeće (osim one četiri već spomenute pjesme) i koje jednostavno nije potrebno osuvremeniti. Bend je to prepoznao i svakoj je pjesmi dodao taman toliko da ne budu prvoloptaške obrade. Bend svakako ići pogledati live, a na novi uradak, poznavajući njih, nećemo čekati dugo.
