The Men
New York City
(Fuzz Club, 2023.)
Ako se kojim slučajem ne zovete Lou Reed, određena doza arogancije potrebna je kako biste vlastiti album nazvali “New York City”.
U slučaju The Men, na sreću, ta je doza arogancije tolerabilna – osim što su napornim radom u prvoj polovini 2010.-ih izgradili status manje njujorške indie/rock/punk institucije (pet albuma u četiri godine), bend je karijeru, u stvari, izgradio na upućenoj reinterpretaciji općih mjesta rock povijesti.
Vrhunac je, čini se, dosegnut na albumima “New Moon” i “Tommorow’s Hits” iz 2013. i 2014. godine – prvi je bio uspjeli omaž Crazy Horseu, drugi E-Street Bandu. Nakon “Tommorow’s Hits”, The Men su postali nešto manje produktivni, odnosno nove pristojne albume počeli su izbacivati ritmom od otprilike dvije godine. “New York City” najsuvislije je od posljednjih izdanja koja su poetički varirala između inteligentne punk nonšalantnosti (“Devil Music”) i nešto smirenijeg i ambicioznijeg poigravanja s tradicionalnim formama američke glazbe (“Mercy”, “Drift”).
Snimljene na traci “iz prve”, pjesme (deset komada, nešto manje od 37 minuta) na albumu “New York City” u sjećanje prizivaju slavne glazbene dane južnog Manhattana u prvoj polovini sedamdesetih — glasno, frenetično i, izuzev “Anyway I Find You”, bez prave prilike za slušateljskih predah.
