The Raveonettes
Pe'ahi
(The Beat Dies)
Objaviti sedam iznadprosječnih (od kojih je nekoliko fenomenalnih) albuma u trinaest (tehnički jedanaest, jer je prvi album, “Chain Gang of Love”, objavljen 2003) godina nije herojski, ali je svakako impresivan podvig. Danski noise pop dvojac godinama prati provjerenu formulu: jednostavne i pamtljive melodije, sladunjave vokalne harmonije, oslanjanje na efekte (reverb i echo, uglavnom) i mračni, blago morbidni tekstovi.
Naslov novog albuma, “Pe’ahi” (poznata surferska lokacija u Mauiu, na Havajima) sugerira da će pjesme biti u nešto vedrijim, vibrantnim bojama.
To (opet) nije slučaj. The Raveonettes na “Pe’ahi” nastavljaju tamo gdje su stali s albumom “Observator”. Album otvara “Endless Sleeper”, počinje s perkusijama, prljavim rifom. Apokaliptično stihovlje udara kontrapunkt zajedno s naglom promjenom raspoloženja, pjesma se razvija i raspršuje u zvonki outro. “Sisters” je jedna od najboljih pjesama na albumu, krasi je maltene simfonijski ugođaj koju nakon uvodne minute i pol reže gitara u maniri The Jesus & Mary Chain u “Psychocandy” fazi.
Iako nisu skloni eksperimentu na “Pe’ahi” uvode nešto razigranije, razrađenije matrice na ritam mašini. Pjesmu “Killer in the Streets” nosi bubanj i odlična bas linija, dok bubanj na “Kill!” ima maltene hip-hop prizvuk (da ne spominjem tjeskobu koja pjesma izaziva kad se bučna gitara ubaci). “A Hell Below” je nešto klasičnija kompozicija s nostalgičnim prizvukom i najboljim vokalnim i instrumentalnim hookovima, a posljednja, “Summer Ends” svojim katarzičnim završetkom fantastično zaokružuje cijelu priču.
Nenadano novo izdanje predstavlja kontinuitet u izbacivanju odličnih albuma. Minimalno eksperimenta, savršena odmjerenost. Za ovaj će se bend jednog dana zakeljiti etiketa ‘kultni’.
