Vampire Weekend
Father of the Bride
(Columbia, 2019.)
Šest godina pauze od prethodnog albuma (“Modern Vampires of the City”) i, u međuvremenu, stereotipni potez iz povijesti modernog popa kada je u pitanju potraga za, kako se to kaže, inspiracijom – selidba Ezre Koeniga iz New Yorka na Zapadnu obalu, točnije u Los Angeles.
I čak osamnaest novih pjesama koji taj geografski transfer registriraju na ovaj ili onaj način. U prvom redu na razini formi, jer se radi o istovremeno stilski najheterogenijem i najsintetičnijem albumu u karijeri grupe kojoj kolažiranje različitih komadića pop povijesti ionako nikada nije bilo pretjerano strano.
Dominatni utjecajni element u ovom je slučaju zvuk suvremenog countryja koji je, recimo, utjelovljen na posljednjem albumu Kacey Musgraves. Ostali sastojci? Pop, rhyhtm & blues, electro, čak i gospel, mjestimično.
Iako Koenigovo pisanje nikada nije bilo jasnije, tematika nije ništa manje kompleksna od logike aranžiranja – od, naravno, razrađivanja teorije ljubavnog odnosa do razgrađivanja teorije načina života viših klasa. Ambiciozno i hrabro, sve skupa, ali i funkcionalno.
Pa iako je album naišao na relativno podijeljeni glazbeno kritičarski prijem, jedini zaključak koji se nameće je onaj da se Vampire Weekend kao grupa nastavljaju kotrljati prema naprijed.
