Zajedno s Red Violin finišom stigao i Stradivari visokotonac koji je zahtijevao promjene u skretnici, a ove pak malo preslagivanje kutije iznutra. Što smo time dobili? Kutiju koja se sjaji i koja će kao i sve od Sonus Faber produkcije imati gorljive poklonike i oponente
Bez imalo pompe i najave stigla je preuređena Elipsa. Za 10.000 kuna više dobivate luksuzno izdanje ovog hvaljenog i cijenjenog zvučnika.
Kada bi ta razlika u cijeni bila samo na ime sjaja koji nosi Stradivari Red završna obrada, bilo bi to sasvim očekivano.
Sve se radi ručno i to u samoj Italiji, a to košta. Ono što ne očekujete u ovoj klasi High End proizvoda, gdje je pravilo da se za sve manje pomake plaća sve više, jeste da ćete za tako malu razliku dobiti daleko više od luksuznije završne obrade.
Elipsa Stradivari Red ne sjaji samo zbog silnih slojeva laka, nego i zbog zvuka. U svom standardnom izdanju, sa mat lakom i isto tako mat zvukom, Elipsa je bila i ostala zvučnik koji za tražene novce daje puno. Kako sam u broju 67 pisao, ovome zvučniku “…nedostaje jedna mala, ali nezaobilazna mjera transparentnosti. Sve je malo “sfumato”, pa nikada nećete sjesti sasvim blizu izvođača, posebno ne onoliko blizu koliko će vas Quadovi moći približiti. Sve je tu, ali svjetlo je blago prigušeno pa tako na Novogodišnjem koncertu ne sjedite u prednjim redovima partera već na balkonu. Nije to samo zato što čujete da su mikrofoni bili pri snimanju postavljeni iznad orkestra i nije da nedostaje dvorane i opće senzacije ambijenta, već jednostavo ne možete bliže. Želite li baš na mikrofon, neće ići. Sve je tako stvarno, ali tek za nijansu nedohvatljivo. Nekako vjerujem, da se ne petljam u tehnička pojašnjenja previše, kako je Elipsa dosegnula limite današnjih dinamičkih zvučnika u svom cjenovnom razredu. Može se brže i detaljnije s više zraka, ali ne u cijelom spektru. Ovo je vjerojatno cijena koju se mora platiti za ovakvu vjernost reprodukcije.
S druge strane, slušanje barokne glazbe izvedene na izvornim instrumentima i snimljene s male udaljenosti, poštedjet će vas dijela škripe i struganja pa će blagi “sfumato” djelovati blagotvorno.” Nedostatak transparentnosti i rezolucije, Elipsa je nadoknađivala tim neodoljivo ugodnim i po vertikali točnim zvukom koji vas je pošteđujući manjih nepodopština sa snimanja prepuštao glazbenom toku. Elipsa tada nije bila moj izbor, jer koliko god da joj je zvuk bio zavodljiv, upravo je taj manjak “prisutnosti” pogurnuo jezičac na vagi u smjeru nečeg drugog. Vjerojatno nisam bio jedini za kojega je to bio zvučnik kojem nedostaje tako malo, pa su u Sonus Faberu odlučili pokazati da se mogu bolje i to za malo više novaca. U tu je svrhu zajedno s Red Violin finišom stigao i Stradivari visokotonac koji je zahtijevao promjene u skretnici, a ove pak malo preslagivanje kutije iznutra. Što smo time dobili? Kutiju koja se sjaji i koja će kao i sve od Sonus Faber produkcije imati gorljive poklonike i oponente. Kada je zvuk u pitanju, dobili smo Turbo Elipsu! Zvuk je ostao koherentan i izvrsno ustrojen po vertikali, no sada je ta vertikala prozračnija i lakše diše. S istim srednjotoncem ova Elipsa ima tu gustu i slojevitu sredinu u koju će sve stati i koja će se glatko prebaciti u visokotonsko područje gdje je ključ novoga zvuka.
Stradivari visokotonac je brz i precizan i s lakoćom će izaći na kraj sa svekolikim tranzijentima, a još više sa harmoničkom nadgradnjom. Ovako linearno povećati transparentnost i rezoluciju, a ne izgubiti ništa od kvaliteta prethodnika, to može firma koja zna kao se to radi. Sada je to jedan vrlo živ i precizan zvučnik koji uz detaljniji donosi i kompleksniji zvuk. Želite li klavir, drvene duhače, gudače ili cijeli orkestar? I dalje su svi na broju i na mjestu, samo sada više nisu “nedohvatljivi” i nećete patiti od “separacijske krize”. Pa i u donjem dijelu spektra, gdje se malo toga promijenilo, osjećaju se blagodati promjena. Sva nadgradnja toga dijela spektra prezentirana je uvjerljivije, pa će i timpani zvučati vjerodostojnije.
O kolikom pomaku u zvuku u odnosu na izvorni model govorimo? Posegnuti ću za usporedbom koja mi se prva nameće. Kada bi Elipsa bila Audioquest zvučnički kabel, onda bi Stradivari Red model koštao dvostruko više. Kada bi Audioquest Oak Wood i Red Wood bili Sonus Faber zvučnici, onda bi bolji kabel bio cijelih deset posto skuplji! Da li to znači da je osnovni postulat High Enda doveden u pitanje? Ne, rekao bih da imamo iznimku od pravila te se stoga usuđujem reći kako je ova Turbo Elipsa, vjerojatno, u ovome času jedna od najboljih High End kupovina na našem tržištu.