Damon Albarn, nekadašnji poster boy Britpopa, nikada ne miruje. I što je frapantno, nakon dvadeset i kusur godina bavljenja muzikom ne pokazuje znakove umora ili, još važnije, pada u kvaliteti. Dječački zaigrano konstantno istražuje nove zvukove; oduševljava se soulom, gospelom, hip hopom i afričkim ritmovima, a zatim uspješno stvara amalgam tih istih zvukova i pop muzike. Njegove pop muzike.
Denis Katanec Okanagan LTD – Sve moje Laure
Denisov solo nastup u Jutru potrvrdio je kako njegov kanadski materijal predstavlja značajan napredak. Denis Katanec je, nažalost, prečesto zanemarivan u rastućem valu kantatora. Novi je materijal zvučao ogoljenije i mračnije, a pitanje kako će zvučati s pratećim bendom logično se nametalo. Nedavno, u zagrebačkoj Tvornici Kulture, smo dobili odgovor.
Seine – EP
Ne znam za mnogo kantautora i kantautorskih projekata u regiji koji imaju toliko prepoznatljiv autorski žig kao dvojac iz Seinea, inače Ivan Ščapec (Ivča) i Tena Rak iz Vlaste Popić. Seine je, doduše, formiran prije. Isprva je tinejdžer Ivča solo svirao, kasnije mu se Tena pridružila na harmonici i perkusijama.
Shonen Knife – Overdrive
Bend kojeg je pokojni Kurt Cobain obožavao. Bend koji je u stanju svima zaštambiljati blesavi cer na lice. Svima osim, nažalost, Cobainu. U rujnu 2013. imali smo prilike vidjeti kultni ženski punk trio iz Osake u zagrebačkoj Tvornici Kulture.
The Horrors – Luminous
The Horrors postali su miljenici NME-a i općenito indie nastrojenih tiskovina već svojim prvim albumom, “Strange Houseom” iz 2007. Taj bi se album najbolje mogao opisati kao garažni rokenrol oslonjen na zvuk kultnih the Cramps pomiješan s estetikom Tima Burtona. Formula ide nekako ovako: crna odjeća, ridikulozne frizure i bizarni pseudonimi poput Faris Rotter i Joshua Von Grimm.
Cloud Nothings – Here and Nowhere Else
Strelovit uspon koji su doživjeli mladi Dylan Baldi i njegovo društvo iz Cloud Nothingsa u posljednjih tri godine je dosta zanimljiv za popratiti. Nakon što je Baldi poprilično samouvjereno odlučio presložiti životne prioritete i umjesto standardnog životnog tijeka u ranim dvadesetima; fakultet i popratne aktivnosti – on je odlučio, priča tako kaže – u pismu obrazložiti roditeljima zašto misli da je za njega bolje goniti karijeru glazbenika, nego se pokušavati gubiti u bespućima akademskog života.
Bruce Springsteen – High Hopes
Bruce Springsteen predstavlja neumoljivog ratnika stadionskog rokenrola, koji već debelo u sedmom desetljeću života još uvijek pruža epske trosatne nastupe u kojima pregazi više “kilometraže” po stageovima svjetskih stadiona i dvorana nego li njegove mnogo mlađe kolege tokom prosječne mini turneje.
Lolita – Lipstick Pop/Bombs Away EP
Ako smo već u potpunosti ponosno rekapitulirali kako je protekla godina jedna od najplodonosnijih po domaću scenu, a naročito za dio koji objedinjuje one bendove koji nose predznak “gitarskih”, svejedno možemo nastaviti izdvajati zanimljiva imena iz te niše koja možda i nisu dobila određenu količinu zaslužene pažnje, koji god razlozi za to bili.
Nina Romić – Stablo
Nina Romić je uvijek – uz onu glazbenu – obnašala i uzvišeniju ulogu dobre vile kantautorskog pokreta u Zagrebu, ali i šire. Od organizacijske, s programima poput Začarane Močvare i drugih, do njene kontribucije radu mnogih kantautorskih, ali i izvođača raznih drugih glazbenih pravaca.
The Hold Steady – Teeth Dreams
Craig Finn i njegovo društvo iz Hold Steadyja su oduvijek bili znakoviti kao, sada već srednjovječni vlasnici cijele plejade rokenrol hitova o zadimljenim birtijama, cuganju do jutra i općenito “pulsu asfalta” iz perspektive prosječnog člana studentske populacije. Uz njihovih četiri dosadašnja albuma stvorila se jedna cjelovita slika o životu adolescenata u Americi.
