Sedamnaesto izdanje festivala “The Blues Masters at the Crossroads” koji se događa u Blue Heaven Studijima, i na kojem su posljednjih 16 godina nastupala najveća imena bluesa, ove godine ugostit će autentičnu tešku blues artiljeriju:
Francuski nacionalni orkestar u Lisinskom
Ovaj vikend, u subotu 11. listopada 2014. s početkom u 19.30 sati u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog nastupa najbolji francuski orkestar – Orchestre National de France.
Puss N Boots – No Fools, No Fun
Norah Jones već je svirala čistokrvne country stvari s njujorškom ekipom, i to prilično uspješno, zajedno s Richardom Julianom u kvintetu The Little Willies s kojima je objavila solidan istoimeni album 2006. godine. Puss N Boots njezin je drugi rekreativni bend, približno slične žanrovske orijentacije.
Melanie De Biasio – No Deal
Kad su je u intervjuu za jednu nizozemsku radio postaju upitali za utjecaje, Melanie De Biasio rekla je kako je njena glazba nadahnuta raznolikim izvođačima s područja jazza, soula i rocka. Svi su mahom iz šezdesetih i sedamdesetih: Nina Simone, Curtis Mayfield, Jimi Hendrix i Yusef Lateef samo su neka od njih.
The Men – Tomorrow’s Hits
The Men su još uvijek relativno mlad bend, okupili su se i počeli svirati 2008. u Brooklynu, i u tom su kratkom roku uspjeli napraviti dosta toga, jako ozbiljne stvari na koje bi, ako već niste, svakako valjalo obratiti pozornost. Nije baš da su poput onih klinaca koji preskaču razrede, ali barem se može reći da sve ispite polažu u roku.
The Wytches – Annabel Dream Reader
Garažni rok je kao Petrijeva zdjelica za generičnost. Upetljaj u tu jednadžbu psihodeliju i dobiješ izgovor za nemaštovito amelodično tandrkanje uz objašnjenje da to jednostavno mora biti tako. Glavni grad psihodelije i psihodeličnog garažnog roka (u ovom slučaju), je San Francisco. Od bendova poput Jefferson Airplane i Grateful Dead nekoć, do Thee Oh Sees i određenih albuma Tya Segalla danas.
Reigning Sound – Shattered
Greg Cartwright svirao je u nekoliko bendova; Reigning Sound oformio je 2001. u Memphisu nakon što je prestao raditi s Jackom Yarberom (Jack Oblivian) u legendarnim Obliviansima – koji su, uzgred rečeno, ponovno zasvirali lani i odmah izbacili jedan od najboljih albuma prošle sezone “Desperation” – sastavu na čijim je albumima bilo moguće čuti kako zvuči pokusno križanje bogatog memfiškog r&b i soul nasljeđa iz šezdesetih s jednostavnošću i neposrednošću ranog punka.
Joshua Redman – Walking Shadows
Čuveni tenor saksofonist i skladatelj Joshua Redman do sad je objavio petnaestak albuma, no “Walking Shadows” je drukčiji od svih dosadašnjih. Snimio ga je uz svoje stalne suradnike, od reda vrhunske glazbenike koji su i sami vođe vlastitih sastava: pijanista Brada Mehldaua, kontrabasista Larryja Grenadiera i bubnjara Briana Bladea.
The Raveonettes – Pe’ahi
Objaviti sedam iznadprosječnih (od kojih je nekoliko fenomenalnih) albuma u trinaest (tehnički jedanaest, jer je prvi album, “Chain Gang of Love”, objavljen 2003) godina nije herojski, ali je svakako impresivan podvig. Danski noise pop dvojac godinama prati provjerenu formulu: jednostavne i pamtljive melodije, sladunjave vokalne harmonije, oslanjanje na efekte (reverb i echo, uglavnom) i mračni, blago morbidni tekstovi.
Dino Saluzzi Group – El Valle de la Infancia
Dino Saluzzi se kroz svoju umjetničku karijeru uspinjao razmjerno polagano, no nastupajući s raznolikim jazz orijentiranim sastavima polako je izbrusio svoj vlastiti stil i nakon preporuka izvanrednih poznavatelja argentinske glazbene scene počinje se pojavljivati na festivalima u Europi što mu otvara put za bližu suradnju s američkim i europskim jazz glazbenicima. Napokon stiže i ugovor s kućom “ECM” koji ga još više približava samom vrhu glazbene scene.
