Krajem 2011., nakon što su odradili turneju s albumom “Go-Go Boots”, Truckersi su po prvi puta u karijeri odlučili usporiti i uhvatiti malo zraka, tobože zbog zamora koji se valjda, prije ili poslije, trebao javiti kao posljedica suludog ritma njihova dvadesetogodišnjeg djelovanja. Zaista, statistički presjek izgleda zastrašujuće: otprilike po album svakih godinu i pol’ i stotinjak dana godišnje u autobusu.
Knud Jörgensen Jazz Trio – Teach Me Tonight
Poznati danski klavirist, koji godinama živi i djeluje u Švedskoj, Knud Jörgensen je svirao s vodećim švedskim jazz glazbenicima, ali i svjetskim zvijezdama koje su gostovale u Švedskoj, primjerice s Benom Websterom, Tootsom Thielemansom i Harryjem “Sweetsom” Edisonom. Važnu suradnju na diskografskom polju ostvario je sa švedskom izdavačkom kućom Opus 3, poznatom po inovacijama na području visoke vjernosti reprodukcije zvuka.
Michelle Makarski / Keith Jarrett – Six Sonatas for Violin and Piano Johann Sebastian Bach
Koliko umjetničkih interesa i potreba posjeduje Keith Jarrett dokazuju povremena skretanja iz jazz voda prema klasici i suradnja s vrhunskim glazbenicima na različitim projektima. Jedan takav nastao je iz neformalnih glazbenih seansi s violinisticom Michelle Makarski s kojom je u trenucima odmora potpuno privatno izvodio Bachove sonate.
Lars Erstrand – Swingcerely Yours
Sjajni švedski vibrafonist Lars Erstrand, poznat po izvedbama mainstream jazza, tijekom polustoljetne karijere snimio je sedamdesetak albuma s uglednim švedskim, ali i drugim europskim i svjetskim jazzistima. U zadnjem razdoblju karijere svoje je stvaralaštvo dokumentirao za švedsku diskografsku kuću Opus 3.
Fuzz – Fuzz
Ty Segall, gitarski junak i Wunderkind iz San Francisca, nikako da miruje. Nakon dva fenomenalna albuma 2012, izbacuje još dva albuma 2013. I dok je primarno prvoborac Nove garažne eksplozije, kroz cijelu prošlu godinu demonstrirao je svoju kameleonsku prirodu i odmak od vrištećeg, psihodeličnog garažnog rocka.
Kid Rađa – Sve šta đaku treba
Dok se hrvatska gitarska “scena”, ako takav izraz možemo uopće koristiti u kontekstu glazbenih previranja na našim prostorima, tek polako revitalizira, na polju hip-hopa je već godinama sve jasno. Suša ni kreativna kriza tu skupinu gotovo pa nije ni dotakla, a osim starih faca imamo i svu silu potentnih, mladih hip-hop kolektiva sa svih strana Lijepe naše.
Lorde – Pure Heroine
“We’re hollow like the bottles that we drain.”
Pomalo banalan, ali lako primjenjiv stih Elle Yelich – O’Connor, kudikamo poznatije pod imenom Lorde, možemo shvatiti kao leitmotiv cijele ploče. Jelićeva (navodno je hrvatskog podrijetla), koja još nije ni punoljetna (sedamnaest joj je godina, album je izbacila sa šesnaest), objavila je jedno od najboljih prošlogodišnjih mainstream (UK Top 40) ostvarenja.
Jake Bugg – Shangri La
Najveću opasnost zgođušnom Jakeu Buggu predstavljaju njuške u odijelima koje “znaju što je najbolje za njegovu karijeru”. Album prvijenac bio je i više nego solidan (izvrstan ako u obzir uzmemo da momak nije ni dvadeset godina imao).
Savages – Silence Yourself
Negdje na pola puta između demonskih urlika Siouxsie Sioux i glazbene ostavštine post-punka (točnije, Au Pairs) stvorene su Savages. Da budem precizan, ispale su iz bezdana. Četiri djevojke iz Londona dovele su pojam post-punk revivala do krajnjih konzekvenci i usput snimile ponajbolji album 2013. za koji će se, ne sumnjam, za desetak godina često vezati epitet “kultni”.
John Paul Keith – Memphis Circa 3AM
Tko je John Paul Keith? Vele da je više od desetljeća proveo u nekoj vrsti dobrovoljnog glazbenog egzila. Rođen u Knoxvilleu (TN), skitao se i sviruckao po New Yorku, Nashvilleu i Birminghamu (AL), a tmurnu osobnu rokersku odiseju slučajno je priveo relativno sretnom kraju kada se 2005. godine usidrio u Memphisu, nakon što je već odlučio poslati cijelu stvar k vragu.
