Fleet Foxes – Helplessness Blues

 

Povezani zajedničkim sklonostima Neilu Young, Bobu Dylanu i folku šezdesetih, Robin Pecknold i Skyler Skjelset prije pet godina oformili su sastav Fleet Foxes i potom potpisali ugovor s prestižnom indie-rock distribucijskom kućom Sub Pop. Tada vjerojatno nisu ni sanjali da će rezultati njihova retro-poduhvata dosezati zlatne ili platinaste naklade (iako prvenstveno na Starom kontinentu, gdje izdaju pod kapom etikete Bella Union).

Prvijenac Fleet Foxes ne samo da se odlično prodao, već je završio na vrhovima svih svjetskih kritičarskih lista najboljih albuma za 2008. godinu, i to potpuno zasluženo.

Prve reakcije na novi, dugoočekivani studijski album Helplessness Blues jednako su entuzijastične, što nije čudno. Kritika je uvijek voljela sofisticiranu, gotovo akademski promišljenu akustičnu glazbu čije su emocije sazdane na zlatnom dobu rocka s prijelaza iz šezdesetih na sedamdesete. Upitan za inspiraciju, Peckhold je naveo remek-djelo Vana Morrisona Astral Weeks (1968.) i neobično konceptualno djelo zaboravljenog britanskog ekscentrika Roya Harpera, Stormcock (1971.).

Očito se nije šalio, jer su pjesme na Helplessness Blues izgrađene s jednako izraženim smislom za perfekcionizam svake vrste. Glazba se navodno rađala pune dvije godine, pjesme su snimane pa brisane, materijal je nastajao na nekoliko lokacija, ali većinom u studijima na domaćem terenu u Seattleu uz producentsku asistenciju Phila Eka (Built To Spill, Band Of Horses).

U skladu s očekivanjima, iz svake note izbija studioznost autora iz nekog drugog svijeta; iza njihove prividno lagane akustike krije se strahovita ambicioznost, a delikatno složene vokalne harmonije i gotovo sakralni ugođaj još ih uvijek čine jedinstvenom pojavom na suvremenoj rock sceni.

Janine Jansen

Nizozemska violinistica Janine Jansen koju londonski BBC svrstava u pripadnike Nove umjetničke generacije nije nepoznata hrvatskoj publici,  posljednjih ste je godina imali priliku čuti u Dubrovniku gdje ja nastupila na festivalu komorne glazbe “Julian Rachlin i prijatelji”.

The Kills – Blood Pressures

Čak i kad bi Blood Pressures bio lošiji od prethodna tri, redom briljantna albuma, The Kills se više ne moraju brinuti za reklamu i mučiti muku kako se izboriti za promocijuu medijima koji se ne bave samo glazbom. Naime, od…

Danger Mouse & Daniele Luppi – Rome

Danger Mouse se isprofilirao u “serijskog” suradnika iznimne glazbene širine. Izvan gotovo prirođenog glazbenog habitusa hip-hopa matičnog projekta Gnarls Barkley, između ostalog, potpisao je produkciju najboljeg albuma Gorillaza Damon Days, radio s dance-punk prvacima The Rapture, indie legendama Sparklehorse, ukrotio…

Bob Marley – Live Forever

Dan poslije dva koncerta u Madison Square Gardenu 19. i 20. rujna 1980. gdje su Wailersi bili tek predgrupa Commodoresima, Marley je krenuo na redovni jutarnji jogging u njujorški Central Park. Srušio se, što je bio znak da je zloćudna…

Emmylou Harris – Hard Bargain

Kada je 1973. country-rock inovator Gram Parsons umro od heroinskog overdosea, njegova najprivrženija sljedbenica Emmylou Harris napisala je (uz malu pomoć Billa Danoffa) bolno predivnu odu njihovom prijateljstvu – “Boulder To Birmingham” – i uvrstila ju na svoj izvrstan prvijenac…

The Strokes – Angles

Punih je pet i pol godina prošlo otkad su Strokes nestali s radara. Duga pauza je možda i bilo logično rješenje s obzirom da su se nakon jednog od najcjenjenijih i najutjecajnijih albuma na prijelomnici milenija  – njihovog debija This…

Robbie Robertson

„We had dreams when the night was young / we were believers when the night was young.“ Tako se Robbie Robertson osvrnuo na vlastitu prošlost i na ideale prohujale mladosti u temi “When The Night Was Young“, jednoj od ponajboljih pjesama s novog albuma How To Become Clairvoyant. Bio je mlad, predvodio je jednu od najvažnijih skupina u povijesti rocka (The Band, ako je netko zaboravio), bio je dio svjetske rock aristokracije i sve se činilo lakše i uzbudljivije. Nepotrebno je naglašavati, uzbudljivije su zvučali i albumi The Banda od bilo čega što je snimio u samostalnoj karijeri, no Robertsona – koji se solo radovima oglašava samo onda kad doista ima što za reći – uvijek valja provjeriti. 

Kurt Elling

Jedan od najznačajnijih jazz pjevača današnjice Kurt Elling je nastavio s objavljivanjem albuma koji izlaze iz okvira mainstream vokalnog stvaralaštva. Naime, osim što je i u ovim izvedbama zadržao prepoznatljivost, vlastiti zvuk i pristup, ponovno je odabrao intrigantan repertoar. Iznenađenje već u uvodnoj skladbi, “Matte Kudasai”. Potpisuju ju gitarist Robert Fripp, gitarist i pjevač Adrian Belew, bubnjar Bill Brufford i bas gitarist Tony Levin, postava legendarnog rock band King Crimson s početka osamdesetih.

LeKAP Quartet

Nakon dvije i pol godine djelovanja, međunarodni sastav sa sjedištem u Rijeci, LeKAP Quartet – pjevačica Lela Kaplowitz, klavijaturist Joe Kaplowitz, kontrabasist Damjan Grbac i bubnjar Tonči Grabušić – objavio je svoj prvi CD. Kvartet je za ovaj album snimio svoje viđenje evergreena: “Bli Blip”, “Jeh Yeh”, “Too Close For Comfort”, “All or Nothing At All”, “Love Me or Leave Me”, “Sassy’s Blues”, “Take Five” i “Lover Man”, ali i “Delirio” koju je Lela otpjevala na španjolskom, te obradu pjesme “Pamtim samo sretne dane” Kemala Montena i Arsena Dedića iz repertoara Gabi Novak, koju je otpjevala na hrvatskom.

O nama

Od 1996. godine časopis hifimedia profesionalno recenzira, testira i prikazuje audio i video proizvode s namjerom objektivnog informiranja i pomoći čitateljima u odluci o kupovini novih proizvoda. Dodatno, hifimedia kontinuirano objavljuje bogati glazbeni i filmski prilog sa širokim osvrtom na urbanu, jazz i klasičnu glazbu te najnovija filmska ostvarenja, članke iz područja filmske umjetnosti i recenzije DVD/Blu-ray izdanja.

Newsletter