Willie Nelson & Wynton Marsalis
Two Men With the Blues
(Blue Note, 2008)
U vrijeme kada većina s istim brojem godina na plećima razmišlja o mirovini, čini se kako Nelson nikad nije bio marljiviji. Sijedom starcu dugih pletenica kolaboracije nisu nepoznanica: djelomični popis njegovih suradnika u sličnim projektima uključuje Boba Dylana, Bonnie Raitt, Paula Simona, Davida Crosbya, Johnnya Casha i Ryana Adamsa, da spomenemo tek neke. Slično, niti Wyntonu Marsalisu suradnje nisu mrske, pa je prije intuitivan nego logičan korak album kojega bismo mogli nazvati “malo više jazza, malo više bluesa, nešto malo klasika”, ali se umjesto toga zove kao u naslovu ovog teksta.
Ništa zato: i ovako dosadno naslovljen album je muzički uzbudljiv i podjednako zabavan. Jazz majstor trube Wynton Marsalis i radišna country legenda Willie Nelson tako su po prvi puta skupa u studiju kako bi snimili zajednički album.
Neočekivani duet dogodio se nakon što su obojica umjetnika otkrili zajedničku ljubav i štovanje što gaje prema jazz standardima i bluesu. “Two Men With the Blues” tako donosi studijske izvedbe pjesama što ih je duet izvodio na dvije uzastopne večeri svojiih nastupa u siječnju 2007. u Lincoln Centru. Uzmemo li u obzir ponešto neobičan odabir pjesama za Nelsona i uz njegovog stalnog pratitelja na usnoj harmonici (M.Rapahael), i dalje stoji činjenica je da prevladavajući zvuk na albumu predstavlja značajan odmak od onoga uobičajenoga za Nelsona.
Glazba albuma donosi zvuke New Orleansa, Nashvilea, Austina i New Yorka u pametno odvagnutoj mješavini koja u ovom duetu postaje u podjednakim dijelovima domaća i kozmopolitska, s obiljem swing ritma i tek daškom melankolije koju stari jazz standardi nezaobilazno donose. Wynton rijetko zvuči ovako opušteno i slušajući album jasno je kako se dvojica velikana jazza i countrya zapravo odlično zabavljaju izvodeći neke od najvećih standarda 20. stoljeća. “Štogod pripremali” – kaže vremešni veteran country scene – “uz Wyntona i ekipu koja ga okružuje, u izvedbi dosežete sasvim nove razine”.
Popis suradnika na albumu uključuje i uigrani Wyntonov prateći sastav, uz spomenutu dvojicu i Waltera Blandinga (saksofon), Mickeya Raphaela (usna harmonika), Dana Nimmera (klavir), Carlosa Henriqueza (bas) i Alija Jacksona (bubnjevi i udaraljke). Odličan jazz uz koji Nelson, Marsalis i ekipa jamče dobru zabavu, sasvim spontano teče kroz album koji na koncu izgleda prekratak, a među naslovima izdvojili bismo “Caldonia”, “Bright Lights, Big City” i “Georgia on My Mind”.
