Mark O Leary, Steve Swallow, Pierre Favre
Awekening
(Leo Records; 2006)
Mali povratak u glazbenu 2006 godinu uz “Awekening” i izvanredan trio koji je ostvario ovo izdanje mali je povratak i prema izdavaču, kući “Leo Records” koja u svojem katalogu posjeduje nekoliko stotina izvanrednih naslova ruskih, britanskih I američkih glazbenika.
Koncentrirani na free jazz koji čini i većinu kataloga, a široj publici poznati preko sastava “The Ganelin trio” koji je svoju veliku popularnost imao 80-tih godina prošlog stoljeća. “Leo Records” je osnovao Leo Felgrin ruski imigrant u Englesku poznat I po izvanredno korektnom odnosu s glazbenicima koji su tako vrlo rado pristupali etiketi. Korektan odnos izdavača je i prema kupcima pa su sniženja i akcije gotovo redovita pojava.
Na ovom izdanju koje je recimo odmah vrlo lako slušljivo bez improvizacija i gotovo melodično i atmosferično u post-bop ugođaju nalazimo 10 skladbi gitariste koje precizno oslikavaju njegov način sviranja, ali i glazbenog koncepta koji mu dopušta realizaciju svih ideja, ali pruža I dovoljno prostora ritam sekciji koja glazbu hrani energijom, snagom i stalnim ritmom. Unutar takvog okvira O Leary nije zagrabio u more teških tonova već je pokušao jasno pokazati da je njegova ideja kolaboracija i međusobna razmjena ideja i tonova.
Uz suradnike na takvoj razini svaka želja i ideja su ostvarive, tako da je trebalo još samo uštrcati malo specifičnog zvuka gitare i dobiti album koji se nakon prvog slušanja ostavlja u reproduktoru. Materijal je raznovrstan, svirka odlična, a cijeli album daleko od svakidašnjeg. Dapače, izdanje posjedujem već godinama i jedna je od ploča kojoj se uvijek vraćam. Zbog toga sam i imao potrebu naslov podijeliti i s čitateljima kojima je iako nešto starijeg datuma izdanje iz nekog razloga prošlo ispod radara.
