Michael Sarian
Live at Cliff Bell's
(Shifting Paradigm Records, 2024)
Trubač i krilničar Michael Sarian je utemeljio je novi kvartet u kojem uz njega sviraju klavirist Santiago Leibson, kontrabasist Marty Kenney i bubnjar Nathan Ellman-Bell. Na prvi pogled, zbog ovakve kombinacije glazbala podsjećaju na trija što su ih vodili pijanisti Nat King Cole i Oscar Peterson, no glazba ovog trija je primjerenija današnjem dobu, suvremenija i stilski raznolikija. Iako ne swingaju, njihove izvedbe ostavljaju takav dojam, barem neke. Zapravo svaka je drukčijeg karaktera, pa tako u izvedbi skladbe “Primo” i swingaju, i to opako. No to je iznimka.
Njihova je glazba plod suvremenih razmišljanja i istraživanja raznih mogućnosti za improviziranje. Ona je plod individualnih a ujedno kolektivnih dosega, tvrda je a ujedno mekana, uronjena u tradiciju a ujedno suvremena, intelektualna a ujedno osjećajna, napisana a ujedno spontana, konkretna a ujedno apstraktna… No, bez obzira kakav dojam ostavlja u kojem trenutku – uvijek je uzbudljiva.
Album donosi snimku što ju je trio Michaela Sariana ostvario na nastupu u uglednom detroitskom jazz klubu Cliff Bell’s. Za svoj novi album, “Live at Cliff Bell’s” Sarian napisao sve, osim jedne skladbe – “Yis Ku Ghimetn Chim Kidi” (Ne znam tvoju pravu vrijednost), koju je napisao armenski pjesnik, glazbenik i trubadur Sayat-Nova, inače autor mnogobrojnih pjesama na raznim jezicima. No armenska tradicijska glazba i uključenost poezije i filozofije tek tek su neki od utjecaja koji zaokupljaju njihova kreativnu znatiželju. Skladbu “The Pilgrim” Sarian je, znakovito, posvetio talijanskom trubaču Enricu Ravi, čime je nedvosmisleno pokazao koja je glazba oblikovala njegov ukus. “Living at the End of the World”, pak, nadahnuta je romanom japanskog pisca Harukija Murakamija, ujedno velikog ljubitelja jazza. Posvete se nastavljaju nizati, a rezultat su i dalje intrigantne i dojmljive izvedbe.
