Peđa Milutinović Drumbooty
Veritas Vincit
(Orenda Records, 2020.)
U ovim godinama novih definicija normalnog u svakom segmentu života ugodno je vidjeti da netko ima volje, strasti i potrebe krenuti u avanturu izdavanja svog prvog diskografskog projekta. U prvom trenutku u oči upada i američki izdavač Orenda Records koji u svom roosteru posjeduje izvanredno zanimljive glazbenike i koja je globalno poznata po kvaliteti snimaka i težnjom prema onom dijelu tržišta koji ne zanima svakodnevna i komercijalna glazba.
Stvari već postaju zanimljive i bez slušanja materijala koji predstavlja bubnjara Peđu Milutinovića kroz 7 autorskih kompozicija snimljenih 2018. godine u Supreme Tracks studiju i koje reflektiraju ideje koje je glazbenik sakupio u višegodišnjoj karijeri i druženju sa scenom. Glazbeni život obogatio mu je rad u mnogim sastavima, uspješni nastupi na festivalima uz angažman u poznatom sastavu Vasila Hađimanova.
Uz talent koji se brusio od djetinjstva kroz život u glazbenoj obitelji gdje je zvuk bubnjeva bio ambijentalni standard na njegovu karijeru je snažno utjecao i alt saksofonista David Binney. Njihova glazbena i osobna interakcija dovela je do ideje o snimanju vlastitog albuma još 2014 godine, ali savjet iskusnog glazbenika da u projekt treba krenuti polako i dočekati dovoljno kvalitetan materijal koji uz sve treba posjedovati pečat autora i biti drugačiji od konkurencije. Strpljen-spašen. Glazbeniku nije preostalo drugo nego da uz ritam i dinamiku počne pratiti harmoniju i polako miješati i preslagivati vlastite ideje i bilježiti melodije uz pomoć računala.
Ovakvo sazrijevanje rezultiralo je sa 7 skladbi koje su destilat koje “Veritas Vincit” čine zanimljivim i lako shvatljivim projektom. Mnogo toga je ponuđeno u glazbi koja se zasniva na stamenom jazz obrascu preko kojeg se smjenjuju utjecaji fusiona, improvizacije, fragmenti hip-hopa, utjecaji etno glazbe i sve to promiješano uz čvrstu i kvalitetnu svirku. Za snažan ritam sastava nije potrebno brinuti uz sastav koji vodi bubnjar, no mora se priznati da je pažnja gotovo jednakomjerno raspoređena na sve instrumente.
Na albumu je sva masa utjecaja koji iako odlično producirani i uklopljeni u ideju ponekad i malo odmiču pažnju od osnovne svirke i koncepta. Kao da je mladi umjetnik želio pred publiku istresti sve o čemu je glazbeno razmišljao i što mu je na umu.
Sve u svemu dobar početak diskografske karijere na široko postavljenim konceptu koji vremenom može biti samo još zanimljiviji i bolji.