Multiinstrumentalist – saksofonist, klarinetist, trubač i pijanist – skladatelj i producent Chico Freeman je tijekom karijere svirao i snimao s legendarnim jazzistima, među ostalima s Dizzyjem Gillespiem, Charlesom Mingusom, Artom Blakeyem, Paquitnom D’Riverom, McCoyem Tynerom, Wyntonom Marsalisom i Arturom Sandovalom, ali i sa slavnim glazbenicima i sastavima drugih žanrova: Earth, Wind and Fire, Irakere, The Eurythmics, The Temptations, Michaelom Jacksonom, Stingom, Titom Puenteom, Memphisom Slimom i Celiom Criuz.

U glazbi je najvažnija iskrenost – ona je iskaz života

Freeman je cijenjen kao glazbenik mainstream, ali i free jazza, fusiona i world musica. Član je poznatih skupina: The Leaders i Roots za koje i sklada, a vodi i vlastite sastave s kojima je snimio tridesetak albuma.

U tim projektima članovi njegova sastava bili su neki od vodećih jazzista, među ostalima Wynton Marsalis, Bobby McFerrin, Bobby Hutcherson, Jack DeJohnette, Buster Williams, Joe Lovano, James Newton i Elvin Jones. Na zagrebačkom koncertu Freeman će sa svojim stalnim kvartetom izvoditi vlastite, te skladbe s albuma “The Elvin Jones Project” koji je posvetio ovom legendarnom bubnjaru i svojem mentoru.

Chico Freeman je 6. ožujka 2015. nastupio u Maloj dvorani Lisinski, u koncertu iz sezone Jazz.hr koju organiziraju Hrvatsko društvo skladatelja i Koncertna dvorana “Lisinski”. Tom prigodom svirao je uz svoje stalne suradnike: pijanista Caryla Bakera, kontrabasista Emanuela Schnydera i bubnjara Luigija Galatija. Na program su bili jazz standardi, ali i vlastite skladbe i djela koje je snimio za svoj novi album što ga je posvetio svojem mentoru i suradniku, legendarnom bubnjaru Elvinu Jonesu.

Iskaz života

Što vam je najvažnije u stvaranju glazbe?
Najvažnija je iskrenost. Želim proniknuti u istinu trenutka tijekom izvedbe i izraziti se kroz najiskreniju i najdivniju glazbu koju je moguće ostvariti.

Što za razvijanje vaše muzikalnosti znači činjenica da svirate puno različitih glazbala?
Počeo sam svirati glasovir, potom sam svirao trubu, prije nego sam odabrao saksofon. Na fakultetu sam učio svirati žičana glazbala, bubnjeve i udaraljke, te sam svirao većinu saksofona i drugih drvenih puhačkih glazbala prije nego sam se posvetio sopran i tenor saksofonu i bas klarinetu. Upoznavanje svih tih glazbala i razumijevanje sviranja različitih glazbala pomoglo mi je u skladateljskom radu, u djelotvornijem pisanju skladbi i aranžmana.

Što vas nadahnjuje u skladateljskom radu?
Sve: ljudi koje poznajem, oni s kojima sam blizak, kao i oni koje tek sretnem tijekom jutarnje šetnje ili trčanja; mjesta, stvari, umjetnost, drugi umjetnici, glazbenici, sportovi i vrhunski sportaši; život, ljubav, sreća, tuga, smrt, čulnost, događaji, kao i nešto tako jednostavno kao što je tišina. Želim izraziti ono što čujem i osjećam, ono o čemu razmišljam u svakom trenutku, i to staviti u glazbeni kontekst, uobličiti u glazbenu formu.

Zašto volite svirati s Bakerom, Schnyderom i Galatijem?
Oni su predivna ljudska bića koja igraju veliku ulogu kao ljudi, očevi, supružnici i prijatelji. Ponizne su, ljubazne, dobre osobe. Ako je istinita tvrdnja da glazba nastaje kao izraz nečije osobnosti – a istinita je – tada je to što ispoljavaju kroz glazbu jednako krasno kao što su njihove ljudske osobine. Tijekom svirke slušaju, djeluju i reagiraju – iskreno i predano. Sve su to važni sastojci neophodni za stvaranje vrhunske glazbe. Zvuk bio kojeg sastava ovisi o kombinaciji zvukova njegovih članova i načina na koji međusobno djeluju. Način na koji se to ostvaruje zasniva se na sposobnostima svakog člana sastava da ostvari puni potencijal u iskazu vlastite osobnosti, ne zanemarujući poštovanje prema prostoru drugih glazbenika koji sudjeluju u istim naporima.

Što vas nadahnjuje u stvaranju glazbe s njima?
Sama glazba i stvaranje glazbe nadahnuće su sami po sebi.

Kako se osjećate prigodom komunikacije s njima na pozornici?
Komunikacija je ključna, a prvi korak u nastojanju da komuniciramo ovisi o slušanju. Tada naši dosezi nisu vezani samo uz glazbu nego uz život općenito. Glazba je iskaz života i zato se, dosegnemo li visoku razinu komunikacije, osjećamo predivno. To je jedinstven osjećaj, ali da bi se ostvario mora se uključiti i publika. Tek tada glazba može postići svoju kulminaciju.

Iz prve ruke

Kad ste to najsnažnije osjetili?
Jednom sam bio na turneji s pijanistom Donom Pullenom, kontrabasistom Fredom Hopkinsom i bubnjarem Bobbyjem Battleom. Tijekom šestotjedne turneje imali smo samo jedan slobodan dan. Kad smo se vratili u New York odmah smo nastavili svirati jer smo imali jednotjedni angažman u klubu Ali’s Alley bubnjara Rashieda Alija u Sohou. Nakon te turneje osjećali smo se moćno i svirali smo na jako visokoj razini. Zadnje večeri angažmana u klubu svirali smo tako uzbudljivo da, kad smo odsvirali zadnji set i kad je došlo vrijeme da se raziđemo, nitko nije želio otići. Tada je Rashied donio odluku da publici prepusti izbor hoće li zatvoriti klub, zaključati vrata i nastaviti s programom ili će zaključiti večer i svi će se razići. Niti jedna osoba nije htjela napustiti klub te smo nastavili svirati do ranih jutarnjih sati. Mi, glazbenici na pozornici, ostvarili smo s publikom takvu razinu prisnosti i izvantjelesnog iskustva kakvo nikad više nisam osjetio. To je bilo nešto posebno!

Kako ste osmislili The Elvin Jones Project i album “Elvin”?
Izvorna zamisao bila je utemeljiti sastav s glazbenicima koji su svirali i/ili snimali s Elvinom Jonesom, dakle s onima koji su se nadahnjivali njegovim djelom u realnom vremenu. Osim toga želio sam da bubnjar ima razvijen vlastiti, osebujan pristup, a ujedno da se u njegovom sviranju osjeća da puno toga duguje njemu. Bez puno razmišljanja odmah nakon pokretanja The Elvin Jones Projecta snimili smo album. Skladbe za taj CD odabrao sam na osnovu tri kriterija. To su neke koje je Elvin napisao ili snimio ili ih je netko napisao njemu u čast.

Zašto i kako ste napisali skladbu “Elvin”?
Napisao sam ju zato što je izvršio ogroman utjecaj na moj život, glazbeno, ali i na druge načine. Želio sam mu zahvaliti za sve što je učinio za me prije i nakon što sam ga upoznao. Tu sam skladbu napisao sam jednog dana dok sam intenzivno razmišljao o njegovim mnogobrojnim jedinstvenim poliritmičkim zamislima koje sam imao zadovoljstvo slušati, ponekad i iz prve ruke, primjerice kad bih s njim bio na pozornici i svirao ih. Jedna od njih me toliko intenzivno zaokupljala da sam ju počeo razvijati i oko nje stvarati skladbu.

Velikodušni Elvin Jones

Koja iskustva donosite iz suradnje s Elvinom Jonesom?
Toliko se toga dogodilo tijekom moje suradnje s njim. Nikad neću zaboraviti kako je na upečatljiv način vodio sastav, kako je pristupao njegovim članovima. Nikad neću zaboraviti kako je velikodušan bio, kako je bio dobar duh. U vezi s njegovim kvalitetama kao vođe sastava moram spomenuti kako sam uz njega učio komunicirati bez riječi. Bila je to za nas, članove sastava, neka vrsta terapije zahvaljujući kojoj smo neprestano bili usredotočeni na slušanje, djelovanje i reagiranje na nepredviđene situacije koje su se događale na pozornici. Neprestano smo morali biti usredotočeni, svjesni onoga što se događa u svakom trenutku. To me potiče da i sam pronalazim glazbenike koje rese te kvalitete osjećajnosti i otvorenosti. Svojim je suradnicima uvijek ostavljao puno prostora da pokažu svoju osobnost, da budu svoji, ali sa spoznajom i prihvaćanjem drugih u sastavu, onih koji su u tom trenutku s njima na pozornici. Njegova velikodušnost i duh nisu imali granica. Podržavao je sve članove sastava, glazbeno, na pozornici, ali i kao prijatelje.

Kako je utjecao na vašu karijeru?
Kao prvo, pozvao me da sviram u njegovom sastavu što je bilo ostvarenje mojeg sna. Naime, svirao sam s bubnjarem sastava Johna Coltranea, jednog od glazbenika koji su na mene ostavili najsnažniji utisak. Osim toga upravo mi je on omogućio da snimim prvu ploču kao vođa sastava. Bio je to album »Beyond the Rain« koji je objavila diskografska kuća Contemporary Records. On je sve dogovorio, ali nije mi rekao. Želio je da to bude iznenađenje. Za snimanje sam saznao u zrakoplovu, dok smo letjeli za Los Angeles. Pitao me: “Želiš li snimiti ploču?” Naravno da sam rekao da želim. “Kakvu bi ploču želio snimiti Chico?”, pitao me. Odgovorio sam: “Elvine, što god ti želiš.” Na to je odvratio: “To je tvoja ploča i ti odluči.” Bio sam u šoku. Tako sam snimio svoj prvi album.

Zašto je važan za jazz glazbu?
Šališ li se!? To je Elvin Jones. Njegova povijest… Fenomenalne su sve suradnje koje je ostvario s raznim glazbenicima. Osim toga, bio je bubnjar legendarnog kvarteta Johna Coltranea. On je započeo s poliritmičkim pristupom sviranja bubnjeva u jazz glazbi. Toliko je toga što bismo mogli spomenuti. Koliko je samo bubnjara koji njemu trebaju biti zahvalni što su postali to što jesu. Još uvijek ga smatramo jednim od najvažnijih inovatora sviranja jazz bubnjeva.

(Preuzeto iz Novog lista od 22. veljače 2015., snimio: Mario Juričić)