Ben Harper And The Relentless 7
White Lies For Dark Times
(Virgin / Dallas Records)
Kalifornijski kantautor Ben Harper lani je stavio na čekanje svoj standardni prateći bend The Innocent Criminals (s kojima se zadnji puta oglasio izvrsnim preklanjskim albumom Lifeline), oformivši mnogo tvrđu postavu: The Relentless 7.
Na prvom plodu njihove zajedničke suradnje, White Lies, Harper je uplovio u srazmjerno agresivni, sirovi, hendrixovski blues-rock. Jedan od najboljih primjera je uvodna “Number With No Name” koja zvuči gotovo poput mantre, s primjereno teškim, valjajućim ritmom i tipično strastvenom Harperovom vokalnom egzekucijom. “Up To You” podsjeća na “starog Bena”, s nešto psihodeličnog okusa i melankoličnim melodijskim nijansama, dok singl “Shimmer & Shine” zvuči kao da je odsviran od prve, uživo u studiju. Vjerojatno i jest – uz izraženu žicu za spontanim jammingom, najveća Harperova vrlina upravo je spontanost i emocionalna izravnost – a ona najviše do izražaja dolazi u temi “Lay There And Hate Me” (“never trust a woman who loves the blues!”), te u nekoliko suptilnih, folkom prožetih balada koje će na okupu održati i stare fanove, vjerne još od sredine devedesetih kada je Harper isporučivao mnogo introvertnije ploče, poput Welcome To The Cruel World i Fight For Your Mind.
Jedan od takvih, nježnih trenutaka – prekrasna akustična “Skin Thin” – ovdje predstavlja sporiji vrhunac solidnog, premda u cjelini ne osobito spektakularnog albuma. Da se poslužimo otrcanom frazom: uz malo “čišćenja”, od ovih bi se jedanaest pjesama mogao uobličiti prvoklasan dvadesetpetominutni extended play, s ostatkom koji će, onako, više za uspomenu nego iz prave potrebe, pokupiti tek najzagriženiji Harperovi fanovi.
