Bubblegum
Gentle Hearts
(Samoizdat, 2016.)
Dobra je godina za regionalnu glazbenu scenu. Repetitorov “Gde ćeš?“ i “Tišina“ Sare Renar tek što nisu izašli, a već smo odslušali albume Valentina Boškovića, Moskau, Baden-Baden te singlove ovogodišnjih pobjednika Demofesta, Seine i njihovog drugara, Denisa Kataneca. Jedan od najproduktivnijih aktera, da ne kažem jedan od protagonista ove nove scene svakako je mladi Ivan Grobenski.
Mladi gospodin nema ni dvadeset i pet godina, a već iza sebe ima niz zapaženih nastupa i izdanja s maloprije spomenutim art-noise (iako uporno tvrdim da je to sve zapravo bluz) kolektivom Moskau, umirovljenom power pop grupom Lolita, a odnedavno (konac 2015.) sa solo synthpop projektom Bubblegum. Bubblegum je još jedan dokaz talenta i kameleonske naravi mladog autora.
Za razliku od prijašnjeg albuma, “Dance Music for Old People“, “Gentle Hearts“ čišći je po pitanju produkcije i vizije. Devet pjesama, devet srdaca; od vojnih ili modernih, do nježnih, umornih i mrtvih. Najinteresantnija je zapravo tranzicija s gitara, buke i vokala koji je više urlanje i nekoherentno mrmljanje prema plesnim ritmovima, mekim synth melodijama i čistim, neočekivano lijepim vokalnim dionicama.
Album otvara nedostatak srca, pjesma “No Hearts“, koja kreće sa žuborećim synthevima, tupim bas bubnjem, zvonkim snareom i postepeno, minimalistički i efektno se nadograđuje. Sljedeća stvar, “Gentle Hearts“, jedna je od najboljih kompozicija na albumu s pamtljivom, uvodnom synth dionicom i tekstom o mekim srcima koja uvijek izgube.
Predzadnja, melankolična (da na kaže srcedrapajuća) “Legendary Hearts“ zapravo najbolje utjelovljuje atmosferu albuma koji je unatoč mjestimično plesnim ritmovima i pitkim melodijama ipak duboko melankoličan i gorkosladak. Odličan album za nadolazeće, sve kraće, sve hladnije dane.
